Što mislite, žive li duže stabla u gradovima ili šumama? Razvijaju li se na jednaki način? Iako postoje neke sličnosti, stabla u gradovima i stabla u šumama žive sasvim drugačijim životima, baš kao i mi ljudi.

Što su šumske sastojine i koje su njihove razvojne faze?

Šumska sastojina je kao “komad šume” u kojem su stabla slična po vrsti, starosti i načinu na koji rastu. Zamislite da u šumi naiđete na područje gdje sva stabla izgledaju vrlo slično – to bi bila šumska sastojina. To je dio šume koji je prilično ujednačen i zbog toga ga šumari tretiraju kao jednu cjelinu kada planiraju radove poput sječe ili sadnje novih stabala. Razvojne faze šumskih sastojina opisane u znanstvenim radovima Anića (1963.), Dekanića (1983.) i Matića (1986.) su sljedeće:

• Ponik: mlade biljčice stabala koje su mlađe od jedne godine i razvile su se iz sjemena
• Pomladak: stadij razvoja stabala od jedne godine do trenutka kada im se počne oblikovati deblo i krošnja
• Mladik: stadij od formiranja debla i krošnje do završetka rasta stabla u visinu
• Mlada sastojina: stadij u kojem usporava rast stabala u debljini, volumenu i visini
• Srednjodobna sastojina: obuhvaća polovicu životnog vijeka šume, kada se rast stabala smanjuje i šuma poprima svoj karakterističan oblik
• Starija sastojina: razdoblje oko dvije trećine životnog vijeka šume, kada stabla još uvijek rastu, ali šumarski zahvati više ne utječu značajno na kvalitetu šume
• Stara sastojina: Stabla na kraju svog životnog ciklusa u šumskom gospodarenju

Razvojne faze urbanih stabala

Razvojne faze ili fiziološku dob stabala u urbanim uvjetima prema arborikulturnom standardu definiramo na sljedeći način:

• Mlado stablo u fazi prilagodbe (aklimatizacije): stablo visine do 1 metar koje raste iznad konkurentne vegetacije (poput korova i grmlja) ili novo posađeno stablo koje se još prilagođava uvjetima
• Prilagođeno (aklimatizirano) mlado stablo: mlado stablo koje se uspješno razvija i počinje oblikovati krošnju
• Srednjedobno stablo: Stablo s već razvijenim karakteristikama svoje vrste i izraženim rastom u visinu
• Zrelo stablo: stablo koje više ne raste puno u visinu, ali još uvijek povećava svoj volumen
• Stablo u odumiranju (senescentno stablo): stablo koje pokazuje znakove umiranja, uključujući:

1. Odumiranje dijelova krošnje,
2. rast novih dijelova ispod krošnje,
3. prisutnost drugih organizama,
4. povećan udio mrtvog i raspadajućeg drva.

Stara stabla u šumama potpuno su drugačija od onih u urbanim područjima. Suprotno očekivanjima, stabla u gradovima često požive više godina od onih u starim šumskim sastojinama. Iako šumska stabla teoretski i praktično žive duže, razloge njihovom kraćem životnom vijeku nalazimo u drugačijem načinu gospodarenja šumama od politike upravljanja urbanim stablima.

Primjer hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) to najbolje ilustrira. Stara stabla u šumama dostižu optimalnu zrelost, pri čemu su dovoljno snažna da prirodno obnove šumu, a potom se mogu iskoristiti u gospodarske svrhe. Ovakav pristup upravljanju šumama osigurava da one ne služe samo kao izvor kisika i drugih ekoloških dobrobiti, već i kao vrijedan drvni resurs. Iako je proces obnove dugotrajan, šume ostaju održiv i obnovljiv izvor.

Sječa šuma ne mora uvijek imati negativnu konotaciju. Uređene šume su sigurnije, a kontrolirana sječa omogućava održivo korištenje drvne mase. Pravilnim gospodarenjem postiže se ravnoteža između općekorisnih i gospodarskih funkcija šume. Nažalost, mnoge vlade ne primjenjuju ovakav pristup, što rezultira nekontroliranim uništavanjem šuma bez plana obnove. Najpoznatiji primjer su amazonske prašume, “pluća svijeta,” koje se nemilosrdno eksploatiraju zbog privatnih interesa.

Nasuprot tome, stabla u urbanim sredinama često dožive dublju starost jer nema sječe u trenutku njihove optimalne zrelosti, kao što je to slučaj u šumama. Na manje prometnim mjestima urbanim stablima treba omogućiti da razviju svoj puni potencijal, prateći prirodni tijek njihovog životnog ciklusa.

Ako ste nedavno primijetili male, gotovo nevidljive kukce s prozirnim krilima u svom domu ili na odjeći, niste jedini. Radi se o plataninoj mrežastoj stjenici (Corythucha ciliata), štetniku koji se sve češće susreće, posebno u urbanim područjima. Iako ubod ovih sitnih kukaca kod nekih ljudi može izazvati oteklinu i svrbež sličan ubodu komarca, stvarna prijetnja leži negdje drugdje. Nažalost, borba protiv ovih insekata nije jednostavna. Klasične metode suzbijanja često donose više štete nego koristi, kako biljkama, tako i ljudima.

U ovom blogu razotkrit ćemo najčešće zablude o plataninoj mrežastoj stjenici, objasniti njezin stvarni utjecaj i ponuditi praktične savjete kako se nositi s ovim neželjenim gostom.

Za početak, upoznajmo ‘neprijatelja’

Platanina mrežasta stjenica je mali, prozirni kukac čija su krila ukrašena mrežastim uzorkom. Na našem području razvija dvije generacije godišnje, dok u toplijim krajevima može imati i tri. Prezimljuje ispod kore stabala platana, najčešće u donjem dijelu debla. Kada u proljeće dođe vrijeme za razmnožavanje, ženske jedinke polažu jaja na donju stranu listova, uz glavne žile. Ličinke koje se izlegu odmah započinju hranjenje sišući citoplazmu iz stanica lista, što uzrokuje pojavu sitnih bijelih točkica. Ove točkice se šire i prekrivaju cijelu površinu lista, što rezultira promjenom boje lišća – od zelene do brončano – smeđe, a lišće često prerano otpada.

Štete koje uzrokuje platanina mrežasta stjenica

Platanina stjenica ne uzrokuje izravnu smrt stabala, no njena prisutnost itekako ih oslabljuje. Kod jako napadnutih stabala, osim deklorofilacije dolazi do smanjenja fotosinteze i respiracije, preuranjenog sušenja lišća i defolijacije već na ljeto, što utječe i na estetiku stabla (Maceljski 2002., Halbert i Meeker 2004., Kezik i Ergolu 2014.). Iako se stablo samo od sebe neće osušiti zbog ovog štetnika, oslabljena stabla postaju podložnija napadu drugih patogena i insekata (Čirjak, 2021.).  Iako u Varaždinu dosad nijedna platana nije propala isključivo zbog napada mrežaste stjenice, nekoliko stabala pokazuje znakove propadanja upravo zbog kombinacije različitih štetnih faktora, među kojima su i stjenice.

Je li stjenica opasna za ljude?

Iako njezini ubodi nisu opasni, mogu biti iritantni. Prema istraživanjima (Dutto i Bertero, 2013.), ubod stjenice rezultira blagim otokom veličine 1-2 mm, koji obično ne svrbi i spontano nestaje unutar 12 sati. Reakcije na ubod su vrlo blage, a simptomi brzo prolaze. U slučaju alergijskih reakcija, preporučuje se konzultacija s liječnikom i upotreba preparata za ubode insekata.

3 najčešće zablude o suzbijanju stjenica

Unatoč brojnim prijedlozima i pokušajima, ne postoji jednostavno rješenje za uklanjanje platanine mrežaste stjenice bez štetnih posljedica za okoliš. Evo zašto neke od popularnih metoda nisu učinkovite:

• Tretiranje insekticidima

Iako postoje insekticidi koji su legalni za upotrebu, njihova efikasnost u suzbijanju stjenica je upitna. Osim toga, tretiranje velikih stabala prskanjem ugrožava druge vrste, uključujući korisne kukce koji su prirodni neprijatelji stjenica. Tretiranje injekcijama u provodno tkivo stabala nosi dodatni rizik oštećenja stabla, otvarajući vrata sekundarnim bolestima i štetnicima.

• Drastično orezivanje krošnje

Raširena je zabluda da će uklanjanje listova kao izvora hrane stjenicama, suzbiti ovog štetnika. Platana ima vrlo dobru sposobnost regeneriranja granja i lišća. Orezivanjem velike količine granja s listovima, potaknuli bismo stablo na razvoj mladog lišća. Paradoksalno, jačim orezivanjem, snažnije bismo potaknuli razvoj mladih listova koji su stjenicama prava poslastica.  Stručnjaci Gonçalves i sur. (2010.), navode da štetnik znatno više napada orezana stabla od neorezanih. Osim što nije učinkovit u suzbijanju štetnika, ovaj postupak izuzetno je nepovoljan za stablo. Na odraslom stablu velikih dimenzija spojevi mladih grana s deblom bit će iznimno slabi. S vremenom, takvo stablo može predstavljati opasnost za okolinu jer bujan rast snažnih mladih grana može oslabiti strukturu stabla i dovesti do loma glavnih grana.

• Uklanjanje stabala

Potpuno uklanjanje platana ne bi riješilo problem jer se stjenice već prilagođavaju i napadaju druge vrste drveća. Štetnik bi se samo još intenzivnije proširio na druge domaćine.

Traže se učinkovita znanstvena rješenja

Iako trenutno nemamo idealno rješenje, znanstvenici ne odustaju. U Parkovima smatramo da je ovog ljeta izražena pojava stjenica moguća posljedica iznimno snažnog rasta platana, što je uzrokovalo masovno odbacivanje kore. Na stablima tako ostaje samo glatka kora bez pločastih krpa. Upravo je stara pločasta kora izvrsno mjesto za prezimljavanje mrežastih stjenica. Postoji optimizam da će nedostatkom takve kore na platani, nestati pogodna mjesta za prezimljavanje mrežastih stjenica, a prirodna će selekcija učiniti svoje. Optimistični smo ipak s rezervom, jer znamo da visoke zimske temperature toj teoriji ne idu na ruku.

U međuvremenu, naš tim u Parkovima nastavit će pratiti znanstvena istraživanja i primjenjivati sigurne metode u borbi protiv mrežaste stjenice.

Zaključno, s ovim dosadnim nametnikom možda ćete morati naučiti živjeti, ali s dobrim informacijama i odgovarajućim pristupom, možete značajno smanjiti njegov utjecaj. Ako primijetite ozbiljnije reakcije na ubode, obavezno potražite liječnički savjet.

Podijelite s nama svoja iskustva na [email protected] – sretno u borbi!

Ljeto i sadnja

Ljeto je na pragu, a priroda nas je obasula čestim i obilnim kišama, smanjivši potrebu za zalijevanjem netom zasađenih stabala. Dok se sezona proljetne sadnje polako zatvara, osvrnut ćemo se na inovativne metode sadnje koje su se pokazale uspješnima širom Europe.

Izazovi ljetne sadnje

Iako sadnja tijekom ljetnih mjeseci nije nemoguća, ona zahtijeva posebne uvjete poput sadnica u kontejnerima te dodatne napore u zalijevanju i održavanju. U ovom blogu, fokusiramo se na Stockholmski sustav sadnje, koji je u Europi prepoznat kao iznimno funkcionalan.

Razvoj Stockholmskog sustava

Bjorn Embrén je 2014. godine u Stockholmu razvio sustav sadnje stabala prilagođen upravljanju oborinskim vodama i smanjenju opterećenja na podzemne sustave. Ovaj pristup, poznat kao Stockholmski sustav sadnje stabala (Stockholm Tree Pits), omogućava sadnju ispod tvrdih površina u urbanim područjima.

Prednosti i dizajn sustava

Embrénov sustav prevladava izazove kao što su ograničeni prostor i nedostatak vode, osiguravajući da okolna područja ostaju strukturno zdrava i pristupačna za vozila i pješake. Dizajniran je kako bi podržao bujan rast gradskih stabala, koristeći nosivu konstrukciju ispunjenu strukturnim tlom – mješavinom tla, biougljena i komposta. Ova konstrukcija omogućava korijenju da prodre u veći volumen tla, dok istovremeno podržava promet iznad.

Poboljšanje pristupa resursima

Sustav također poboljšava pristup vode i zraka korijenju, s kamenjem koje osigurava poroznost i posebno dizajniranim slojevima za prozračivanje i kanalima koji olakšavaju preusmjeravanje kišnice.

Izazovi prihvaćanja

Unatoč dokazanoj učinkovitosti u rješavanju problema sadnje u urbanim sredinama, Stockholmski sustav sadnje još uvijek nije široko prihvaćen. Mnogi gradovi, uključujući i one u Hrvatskoj, nisu upoznati s ovim metodama ili se ne usuđuju usvojiti ih zbog njihove složenosti i potrebe za suradnjom različitih struka već u fazi projektiranja.

Dugoročna isplativost

Iako je ovaj sustav zahtjevniji od tradicionalne sadnje, njegova uspješnost u razvoju stabala dugoročno smanjuje probleme. Početna investicija može značajno smanjiti buduće troškove, stoga priželjkujemo da se u hrvatskim gradovima ovakva sadnja primjenjuje barem na manjim površinama. To bi omogućilo istraživanje, proučavanje i unapređenje sustava, te jednostavnije i nerizično širenje na veće gradske prostore.

U nadolazećim blogovima, detaljnije ćemo vas upoznati s razvojnim fazama stabala, njihovom ulogom u ugljičnoj neutralnosti i ključnim informacijama za razumijevanje orezivanja.

Ako su vam ove teme zanimljive, pratite nas i pišite na [email protected] !

U teoriji, stabla bi trebalo saditi na mjestima gdje im je omogućen neometan rast korijenskog sustava. Nažalost, u praksi je često nemoguće osigurati idealne uvjete za sadnju stabala. Upoznat ćemo vas stoga s naprednim tehničkim rješenjima za sadnju stabala u ”zbijenom” tlu ispod tvrdih površina na ograničenom prostoru. Iako se ova tehnološka rješenja još ne implementiraju u našem okruženju, predstavljaju obećavajuću perspektivu za poboljšanje sadnje stabala u urbanim sredinama.

Što konkretno mislimo kada govorimo o ograničenim uvjetima?

U urbanim sredinama tlo se često zbija prije postavljanja infrastrukture kako bi se izbjeglo slijeganje tla npr. za ceste, pješačke staze itd. Takvo zbijeno tlo neprikladno je za rast korijena.

Što možemo poduzeti?

Ako je tlo dobro prozračeno, pjeskovito ili kamenito, bez podzemne vode blizu površine, tada je rast korijena moguće osigurati ovim klasičnim mjerama:

• Racionalizirati stupanj zbijenosti – podloga ispod pješačkih staza ne zahtijeva jednaku zbijenost kao cesta s gustim prometom  
• Formirati korijenski put do manje zbijenog područja
• Formirati mrežu tankih rovova  
• Povećati dubinu jame za sadnju na 1,5 m ili više  

Uz klasična, postoje i napredna tehnička rješenja

Strukturna tla

To su umjetni materijali za zamjenu tla koji pružaju podršku i prostor za korijenje stabala. Koriste se ispod različitih čvrstih površina poput pješačkih staza, cesta i parkirališta. Omogućavaju balans između korijenovog rasta i korištenja površine. Sastoje se od čvrste matrice sa šupljinama ispunjenima tlom bogatim glinom, ilovačom i organskim materijalom, pružajući potrebnu podršku korijenju. Sastav ovih materijala varira ovisno o potrebama nosivosti i uvjetima okoline. Nisu prikladni za otvorene prostore zbog povećanih stopa isparavanja, što može biti problematično u suhim područjima.

Sustavi distribucije tlaka

Povezani šuplji, plastični paneli olakšavaju prozračivanje tla ispod čvrste površine.

Ćelije tla i sanduci za stabla

Ovi sustavi se koriste ispod tvrdih površina kako bi smanjili opterećenje na korijenje stabala. Sastoje se od šupljih nosivih konstrukcija koje prenose težinu na tlo ispod korijena. Te konstrukcije su ispunjene rahlom zemljom koja podržava korijenje. Ćelije tla su napravljene od prefabriciranih plastičnih dijelova koji se mogu slagati kako bi stvorili čvrstu strukturu. Sanduci za stabla se sastoje od betonskih modula koji čine osnovnu strukturu, a prekriveni su armiranobetonskim poklopcem. Prilikom projektiranja ovih sustava važno je razmotriti sustave navodnjavanja i odvodnje.

Korijenski mostovi ili vodilice

Ovi sustavi usmjeravaju rast korijena izvan neželjenih područja, preusmjeravajući ih na prikladnija mjesta. Ovo je posebno korisno u gradskim područjima gdje pojedinačni korijeni mogu oštetiti ceste ili prilaze.

Korijenski putovi

Putovi korijena su obično uski rovovi u strukturalnom tlu ili plastičnim/betonskim cijevima ispunjenima zemljom, koji prolaze ispod čvrste površine. Oni usmjeravaju korijenje prema prikladnijim područjima za ukorjenjivanje.

Održivi urbani sustavi odvodnje

Ovi sustavi omogućavaju snabdijevanje stabala pročišćenom odvodnom vodom (kišnicom).

Sustavi prozračivanja

Ugradnja sustava za prozračivanje koristi se na gusto popločenim ili zbijenim površinama kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka u dubljim slojevima tla. Na otvorenim površinama za sadnju prozračivanje nije potrebno. Ti sustavi mogu biti plastične cijevi ili šljunčane rupe postavljene na željenu dubinu, obično oko 1 metar. Učinkoviti su pet do deset godina jer se začepe česticama tla. Povećano prozračivanje može također uzrokovati brže isušivanje tla, što treba uzeti u obzir, posebno u sušnim klimatskim uvjetima.

Rešetke

Rešetke se postavljaju radi sprječavanja zbijanja tla na mjestima s mnogo pješaka. Veličina rešetki ovisi o ciljanoj veličini stabala. Važno je pričvrstiti rešetke na način koji ne ometa rast korijenja u tlu. One trebaju biti prozračne, dozvoliti prolaz vode i zraka te omogućiti čišćenje, pregled korijenja i njegu stabala. Također, moraju biti lako rastavljive i osigurane od krađe.

Korijenske barijere

Korijenske barijere su sustavi koji sprječavaju korijenje da raste u određenom području. Mogu se koristiti jednostrano, na primjer, kako bi se spriječilo rast korijenja prema podzemnim vodovima. Važno je postaviti ih dovoljno daleko od stabla kako ne bi ugrozile njegovu stabilnost. Postavljanje barijera duž cijelog oboda stabla nije preporučljivo jer može ugroziti njegovu buduću stabilnost.

U idućem blogu pišemo o Stockholmskom sustavu sadnje. Ako su vam naše informacije korisne, pišite nam! Javite što vas zanima, kakva su vaša iskustva? Naš e-mail je [email protected]. Do čitanja!

Nakon što smo provjerili tlo i posadili naše stablo, ostaje nam briga o njihovom rastu i razvoju. To možemo osigurati sidrenjem, raznim metodama zaštite mladog debla i krošnje, navodnjavanjem i malčiranjem. Pa, krenimo na posao!

Sustavi sidrenja

Sidrenjem stabiliziramo korijenski sustav i omogućavamo kretanje nadzemnih dijelova posađenog stabla. Stabla visoka 1,5 m ili više i stabla raznih kultiviranih krošnji trebaju biti čvrsto pričvršćena tijekom sadnje.

Sidrenjem se podupire stablo na način da se omogući određeno kretanje nadzemnog dijela tako da se bočno mogu razviti sidreni korijeni.

Vrsta, veličina i snaga sidrišta ovise o veličini stabla i potrebnom vremenu upotrebe. Za sidrenje se najčešće koriste kolci i podzemna sidra.

Kolci

• Obično se koristi 1 – 3 kolca
• Trebaju biti oguljeni, po mogućnosti da neimpregnirani
• Obično se ostavljaju 2 – 3 vegetacijske sezone kada se stablo ukorijeni i stabilizira – izuzetak čine vjetrom izložena mjesta
• Postavljaju se pažljivo u otvorenu sadnu jamu, kako se ne bi oštetilo korijenje
• Stablo treba potporu na 50 – 60 cm iznad tla
• Na vjetrovitim mjestima preporučuje se korištenje više kolaca. Kako bi bilo stabilniji, potrebno je spojiti krajeve kolaca letvama  
• Kolci se sa stabljikom povezuju širokim trakama organskog porijekla kako ne bi oštetile koru i ometale rast debla. Dobar izbor materijala za trake je juta.  

Podzemna sidra

• Podzemna sidra mogu se koristiti samo za stabla s isporučenom netaknutom korijenskom balom ili posudom (kontejnerom)
• Dimenzije ovog sustava sidrenja određuju se prema veličini stabla, točnije njegovom korijenskom sustavu
• Sastavne komponente za sidrenje ne smiju biti u izravnom kontaktu s korijenjem stabla
• Podzemna sidra se trebaju postaviti u jamu za sadnju prije nego što se zatrpa

Zaštita mladog debla i krošnje

Sustav zaštite ne smije oštetiti stablo i mora biti postavljen tako da osigura dovoljno prostora za slobodan rast i kretanje debla. Sustavi zaštite štite deblo i krošnju od klimatskih i mehaničkih utjecaja.

Zaštita od klimatskih utjecaja: Zaštita od suncožara postiže se prostirkama od trske, cijepanog bambusa ili jutenim omotom. Debla se  mogu premazati bijelom bojom kako bi se povećala refleksija sunčeve svjetlosti. Boje trebaju biti posebno prilagođene i mineralnog porijekla (kreda, ilovača, glina i sl.).

Zaštita od mehaničkih utjecaja: podrazumijeva zaštitu od grickanja, brštenja i oštećivanja rogovima postavljanjem ograde  i korištenjem repelentnih premaza ili sprejeva. Premazi i sprejevi moraju se nanositi u skladu s javnozdravstvenim propisima i načelima sigurnosti koji vrijede u određenom području. Na područjima intenzivne košnje  preporučuje se postaviti zaštita od oštećenja debla kosilicama i/ili trimerima. Za tu svrhu može se postaviti cijev od pvc-a ili drugog odgovarajućeg materijala, razni mrežasti materijali ili posebno dizajnirana zaštita isključivo za ovu namjenu.

Malčiranje

Malčiranje se preporučuje kako bi se poboljšala optimalna vlažnost u tlu te se izbjeglo nicanje korova i nepoželjne vegetacije. Preporučena debljina sloja je oko 5 cm, a u suhim klimatskim uvjetima i do 10 cm.  Sloj malča treba postaviti podalje od vrata korijena stabla. Malč ne smije oštetiti stabla niti spriječiti prodor zraka i vode u tlo.

Organski malč: Budući da fermentiraju, trava i drugi svježi biljni materijali nisu prikladni. Moguće je koristiti djelomično razgrađeni malč – najbolje drvenu sječku.

Mogu se koristiti sljedeći organski materijali:

• Kora
• Drvena sječka
• Slama

Anorganski malč: Ne ispunjava sve funkcije organskog malča. Preporučljivo ga je koristiti na mjestima niskog rizika od zbijanja tla, bez podloge od geotekstila.

Sustavi navodnjavanja

Vodu u području korijenskog sustava zadržava prirodni zid od tla ili prsten od savitljivog materijala. U oba slučaja njihov promjer trebao bi biti oko 1 – 1,5 puta veći od korijenskog sustava. Prsten od savitljivog materijala treba postaviti oko stabla tako da oko 10 – 15 cm bude u zemlji, a ostatak iznad zemlje tvori rub za zalijevanje.

Jedna od inovativnih metoda su vreće za navodnjavanje. Karakterizira ih sporo otpuštanje vode. Postavljaju se oko debla te se mogu pričvrstiti oko stupova. Nama se u praksi ovaj način navodnjavanja nije pokazao učinkovitim, ali to ne znači da nije poželjan u vrtovima gdje je stalno pod nadzorom.

U sljedećem blogu pisat ćemo o dodatnim tehničkim rješenjima u situacijama kada stablo raste i razvija se u ograničenim uvjetima.

U današnjem blogu želimo vam pokazati kako pravilno pripremiti tlo i postaviti stablo u njega. To uključuje provjeru kvalitete sadnice i pravilno formiranje te ispunjavanje sadne jame.

Kada je riječ o kontroliranju sadnica, važno je obratiti pažnju na eventualna oštećenja koja su mogla nastati tijekom transporta. Kvalitetne sadnice obično ne zahtijevaju dodatno orezivanje pri sadnji.

Kada formiramo sadnu jamu, treba voditi računa o nekoliko kriterija. Promjer jame treba biti barem 1,5 puta veći od širine korijenskog sustava stabla, dok dubina ovisi o veličini korijenskog sustava. Dno i zidovi jame trebaju biti dobro razrahljeni kako bi omogućili korijenima lakši rast.

Kada postavljamo stablo u jamu, ključno je da ga smjestimo u sredinu jame i da početak korijenovog vrata bude u razini s tlom. Ako koristimo stablo s korijenskom balom, važno je ukloniti ili olabaviti gornji dio žičanog kalupa kako bi se potaknuo rast korijenovog vrata. Tijekom zalijevanja, pazimo da voda bude čista i da ravnomjerno zasićuje tlo u jami.

Nakon što smo posadili stablo, važno je pravilno zatrpavanje jame kako bi se izbjegli otvoreni prostori oko korijena. Tlo treba lagano zbijati kako bismo osigurali stabilnost stabla. Sidra koja smo koristili za potporu stablu također treba pravilno pričvrstiti za deblo.

Ako želite saznati više o ovim koracima, detaljno su opisani u Europskom arborikulturnom standardu za sadnju.

U sljedećem blogu pisat ćemo o sustavima sidrenja, zaštiti debla i krošnje, te sustavima vodoopskrbe i malčiranju posađenih stabala. Budite s nama!

U današnjem blogu donosimo preporuke za poboljšanje tla prilikom sadnje, koje se primjenjuju ako tlo nije dovoljno kvalitetno ili je kontaminirano.

Priprema terena, odnosno lokacije prije sadnje u normalnim uvjetima tla podrazumijeva samo uklanjanje dugotrajnijih korova i konkurentske vegetacije, kao i nepoželjnih materijala (stakla, metala, propalih betonskih blokova i sl.)

Prije odluke o poboljšanju uvjeta tla važno je u obzir uzeti namjenu lokacije i ekološke uvjete koji prevladavaju. Primjerice, ako određenoj lokaciji prevladava pretjerana vlažnost i zadržavanje vode u tlu, ili ako je tlo previše propusno što je često rezultat klimatskih uvjeta lokacije i/ili mikrolokacije, tada je nemoguće izmijeniti i poboljšati uvjete u tlu. U takvim slučajevima treba se odlučiti za sadnju vrsta koje će se prilagoditi postojećim uvjetima tla. Neke vrste stabala uspijevaju i u sušnim i u vlažnim uvjetima (vrste široke ekološke amplitude), dok su neke strogo prilagođene određenim uvjetima (vrste uže ekološke amplitude). Kao što crna joha i hrast lužnjak uspijevaju isključivo u vlažnim uvjetima lokacije s povremenim i češćim zadržavanjem vode, tako razne vrste borova i obični bagrem uspijevaju na poroznom tlu kao što je pijesak. 

Poboljšanja tla najčešće su usmjerena na strukturu tla, kemijske i biološke promjene u tlu. Ova svojstva tla obično treba poboljšati u urbanom tlu siromašnom hranjivima, prepropusnom ili prezbijenom.  

Poboljšanje strukture tla

Čest problem povezan s urbanim tlom je visoka razina zbijenosti. Poboljšanje strukturnih svojstava tla odnosi se na prozračivanje, zadržavanje vode, te na omogućavanje dobre drenaže kod zbijenog tla.

Poboljšanje kemijskih svojstava tla

Pod poboljšanjem kemijskih svojstava u tlu podrazumijeva se održavanje optimalne pH vrijednosti koja je za većinu vrsta stabala neutralna. Također, važno je osigurati dostupnost minerala.

Poboljšanje bioloških svojstava tla

Biološka svojstva tla ovise o zadržavanju i upravljanju hranjivim tvarima, osiguravanju i zadržavanju makro i mikro organizama. Tlo bogato hranjivima i raznolikim organizmima pogodno je za uspješniji rast i razvoj posađenog stabla.

U većini slučajeva poboljšanjem jednog svojstva utječe se i na druga svojstva tla. Postoje razni materijali, tzv. podloge kojima se može utjecati na poboljšanje kemijskih i bioloških svojstava, kao i same strukture tla. Razlikujemo mineralne i organske podloge.

Mineralne podloge temelje se na pijesku, šljunku, lavi ili drugim materijalima na bazi stijena pomiješanim s postojećim tlom na određenoj lokaciji. Ovi materijali ne smiju značajno mijenjati pH tla. Mineralne podloge koriste se ako postoji potreba za promjenom strukture tla poput osiguranja poroznosti (šljunak, pijesak itd.).

Organske podloge su one s prevladavajućim organskim sastojcima kao što su kompost i kompostirana kora. Mogu se koristiti samo za poboljšanje tla u gornjem sloju do 50 cm dubine. Kompost koji se dodaje supstratu, odnosno miješa s tlom lokacije sadnje, mora biti dobro razgrađen. Važno je koristiti samo kompost dobre kvalitete. Loš i nezreo kompost može uzrokovati štetne posljedice.

Ključne točke koje treba razmotriti kod odabira odgovarajućeg komposta:

• Kompost dobre kvalitete napravljen je od mješavine prirodnih materijala s visokim udjelom ugljika (drvna sječka, slama itd.) i visokim udjelom dušika (stajnjak, svježe sijeno, djetelina i sl.).
• Treba izbjegavati kompost od gnojovke, kućnog zelenog otpada i slično.
• Kompost dobre kvalitete je proizvod aerobnog kompostiranja – imati na umu da industrijsko kompostiranje velikih razmjera može dovesti do anaerobnih uvjeta i štetnih komponenti u krajnjem proizvodu.
• Kompost dobre kvalitete mora se prilagoditi zdravoj hranidbenoj mreži tla.
• Ako se u slučaju velike dobavljivosti komposta želi dobro provjeriti njegova kvaliteta, važna je upućenost u njegovu proizvodnju:
• Temperaturu tijekom prve faze procesa kompostiranja treba dobro kontrolirati izbjegavajući pretjeranu toplinu,
• Proces kompostiranja treba prekinuti prije upotrebe komposta tako da nije prihvatljivo povećanje temperature u hrpi.

Uporaba komposta je učinkovita prvenstveno na pjeskovitom tlu ili na mjestima s ograničenom opskrbom vode. Apsorbenti vode, kao sastavni dio komposta, prilagođavaju hidraulički režim povećavajući apsorpciju vode i hranjivih tvari te potiču mikrobiološku aktivnost u tlu.

Ako je tlo siromašno vodom i ima težu sposobnost zadržavanja vode, tada se prilikom sadnje mogu postaviti razni materijali za poboljšanje vlažnih uvjeta tla. Tom temom bavit ćemo se detaljnije  u idućem blogu kada ćemo vam opisati kako pravilno formirati sadnu jamu.

U ovom nastavku Arborističkih crtica, detaljnije vam opisujemo specifikacije sadnica s obzirom na primjenu u prostoru.

Zahtjevi kvalitete pojedine sadnice ovise o željenom izgledu odraslog stabla. Različiti su kod soliternih stabala, stabala u parku, aveniji ili drvoredu.

Zahtjevi kvalitete soliternog stabla

Rastu u prirodnoj formi, slobodno na otvorenom prostoru. Minimalno se orezuju.

Stabljike višestabalnih sadnica trebaju biti jednake veličine i snage. Spoj stabljika treba biti stabilan i snažan pri čemu nisu poželjne ‘V’ rašlje, već ‘U’ spoj.

Zahtjevi kvalitete stabala u parku

Za stabla u parku karakteristična je jednostruka stabljika već formirana u rasadniku. Prirodnog je oblika i minimalno se orezuje.

Sadnica namijenjena sadnji u parku treba imati jednu stabljiku sa slobodnom granom. Minimalna i maksimalna duljina stabljike ovisi o klasi veličine stabla (vidi tablicu). Duljina stabljike mjeri se od početka vrata korijena do prve glavne grane.

Tablica: Specifikacije sadnica za sadnju u parku

Zahtjevi kvalitete stabala u aveniji ili drvoredu

Sadnica u ovoj kategoriji treba imati jednu stabljiku i dominantnu, višegodišnju granu koja čini normalan nastavak stabljike u skladu s prirodnim izgledom vrste.

Fotografija: specifikacije sadnica s obzirom na prirodni habitus

Tip A: Ravna stabljika i dominantna grana (vođa).

Tip C: Nagnutost vrha ne smije biti rezultat nedostatak snage u dominantnoj grani (vođi).

Tip B ili C: Stabljika i vrh ne moraju biti ravni, ali mora postojati jasna apikalna (vršna) dominacija. Prihvatljivi su ostaci ponavljajućih račvanja ili dominirajućih glavnih osi pod uvjetom da su jasno podređeni grani koja je glavni predvodnik. Promjer grana mjeren neposredno izvan ovratnika ne smije premašiti promjer stabljike na istoj visini pričvršćenja.

Ako je stablo okrnjeno ili je izgubilo dominantni vrh tijekom uzgoja u rasadniku, apikalna dominacija treba biti obnovljena prije isporuke sadnice.

U sljedećem blogu pišemo o obogaćivanju lokacije i tla za sadnju. Budite s nama!

Prije nego što otvorimo temu postupka pravilne sadnje stabala, u ovom nastavku podijelit ćemo s vama ključne smjernice iz Europskih arborikulturnih standarda čijim pridržavanjem se sprječavaju  nepovoljne posljedice nakon sadnje i potiče zdrav razvoj stabala u budućnosti.

U Europskom arborikulturnom standardu za sadnju pronalazimo specifične preporuke i detaljne smjernice koje obuhvaćaju prostorni razmještaj, tip i sastav tla, kvalitetu sadnica te druge važne aspekte. Sve ove informacije su od ključne važnosti kako bi se osigurala pravilna sadnja i održiv razvoj stabala.

Prostorni razmještaj sadnje stabala

Prilikom planiranja sadnje, važno je održavati odgovarajući razmak između manjih sadnica, prilagođen ciljanim dimenzijama krošnje zrelog stabla iste vrste. U slučaju gušće sadnje, nužno je provesti češće radove njege kako bi se očuvala zdrava stabla u budućnosti.

Važno je uzeti u obzir i dubinu ukorjenjivanja korijena koja ovisi o vrsti, veličini i starosti stabla. Poželjan razmak između kraja razvijenog korijenskog sustava odraslog stabla i same infrastrukture (građevine, ograde, komunalija) obično iznosi od 0,5 – 1,5 m kako bi se u budućnosti izbjegao sukob između korijenskog sustava i instalacija.

Tip i sastav tla za sadnju stabala

Analiza tla prije sadnje je ključna kako bi se odredila vrsta tla i njegove karakteristike poput drenaže, zadržavanja vode i hranjiva. Vrste tla su glina, ilovača, pijesak i treset. Za tlo niže kvalitete koje je zbijeno ili siromašno hranjivima, potrebno je poboljšanje uvjeta prije same sadnje.

Kvaliteta sadnica stabala

Prema Europskom arborikulturnom standardu preporuča se sadnja sadnica manjih dimenzija (poželjno od 12-16 cm opsega stabljike na visini 1 metar od tla).

Takva stabla:

–              manje pate od šoka sadnje,

–              zahtijevaju manje intenzivno i kraće razdoblje naknadne njege,

–              brže će nastaviti rasti,

–              pokazuju manji gubitak kvalitete povezane s njihovim postupanjem u rasadniku,

–              bolje se prilagođavaju lokalnim uvjetima okoliša

Kada se želi odmah postići vizualni dojam, može se dati prednost većim dimenzijama sadnica, no ona će zahtijevati dulje razdoblje održavanja (aklimatizacije) za ukorjenjivanje i normalan rast.

Bitna obilježja stabala adekvatnih za sadnju:

–              Stabljika isporučene sadnice mora biti čvrsta

–              Stabljika ne smije imati modrice, otvorene rane ili bilo kakva druga oštećenja.

–              Sva isporučena stabla trebaju biti neorezana. Orezivanje se provodi po potrebi u slučaju oštećenja na granama

–              Svi povijesni rezovi trebaju biti okruženi kalusom (zacijeljeni).

–              Na podzemnim i nadzemnim dijelovima sadnice ne smiju biti bolesti i štetnika.

–              Krošnja mora biti uravnotežena, vrat korijena (zona između korijena i stabljike) ravan i neoštećen. Korijenski sustav mora imati strukturno i fino korijenje bez nepravilnog razvoja i oštećenja.

–              Dimenzije korijenskog sustava trebaju proporcionalno odgovarati dimenzijama nadzemnog dijela.

–              Ako je korijen baliran, bala mora biti omotana čistom jutom ili sličnim potpuno biorazgradivim materijalom. Žičanu košaru kojom je omotana bala potrebno je maknuti ako nije razgradiva.

–              Korijen u kontejnerima (posudama) ne smije prerasti njihov volumen, u suprotnom dolazi do uvijanja i kružnog oblika korijena koji se kod sadnje treba sanirati (porezati).

Porijeklo sadnica

Prilagodljivost sadnice lokalnim uvjetima ovisi o genetici i uvjetima okoliša u rasadniku. Što je stablo mlađe, lakše će se prilagoditi okolini. Preporučuje se sadnja stabala iz rasadnika sličnih ekoloških uvjeta koji prevladavaju na mjestu sadnje. Također, orijentacija sadnica prema stranama svijeta u rasadniku pomaže u izbjegavanju oštećenja od sunca ili mraza, pa položaj sadnice na mjestu sadnje treba biti istovjetan onome u rasadniku.

U sljedećem blogu istražit ćemo namjenu i specifikacije sadnica u različitim prostorima poput drvoreda, parkova i otvorenih površina. Budite s nama!

Po uzoru na napredne europske gradove, Varaždin prvi u Hrvatskoj kreće u izradu strategije za planiranje i upravljanje stablima u Varaždinu, strateškog dokumenta koji će upuhati vjetar u leđa svim dosadašnjim nastojanjima Parkova za očuvanje stabala u Varaždinu.

Strategija za planiranje i upravljanje stablima grada Varaždina se izrađuje u sklopu međunarodnog projekta ArboCroatia (Erasmus+ Development of Digital Forms of Learning and New Certification Programs in the Field of Arboriculture and Urban Forestry at the SE Europe Level) kojeg vode Urbani šumari d.o.o. (Hrvatska), Český svaz ochránců přírody Arboristická akademie (Češka) i European Arboricultural Council (Njemačka).

Izradu Strategije vodi Goran Huljenić, magistar inženjer urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša s višegodišnjim iskustvom rada u vodećim poduzećima iz područja arborikulture u Njemačkoj, radom na projektima diljem Hrvatske, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije, te na međunarodnom projektu u sklopu kojeg su izrađene Europske smjernice u arborikulturi.

Grad Varaždin i poduzeće Parkovi d.o.o. odabrani su na temelju dugogodišnjeg ulaganja u razvoj arborikulture i urbanog šumarstva u Hrvatskoj. Posljednjih godina posebno je vidljiv iskorak u kvaliteti rada te prihvaćanju novih metoda i standarda u radu s javnim stablima Grada Varaždina. Poduzeće Parkovi d.o.o. ulaže u edukacije radnika, zapošljavanje stručnih kadrova i provedbu projekata koji su usklađeni s europskim standardima struke.

Planira se da će dokument biti završen do kraja veljače. U radnoj skupini okupljeni su urbani šumari, inženjeri, urbanisti, stručnjaci iz zaštite okoliša i stručni suradnici gradskog komunalnog odjela, ojačani certificiranim stručnjacima iz tvrtke Urbani šumari i stručnjacima iz Javne ustanove Priroda Varaždinske županije.

U proteklom desetljeću struka je značajno napredovala po pitanju njege i zaštite stabala. Studij urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša mladi je smjer na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije i tek proteklih godina ova struka jače je implementirana u komunalna poduzeća i gradske uprave.

U Parkovima se za stabla od 2022. godine brine magistra inženjerka urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša, uz druge zaposlenike s višegodišnjim iskustvom educirane za rad prema novim arborističkim smjernicama. Parkovi zapošljavaju i kadrove s međunarodno priznatim certifikatom za European Tree Workera, kao i za Visual tree Assessement. Redovito se provode vizualne prosudbe zdravstvenog stanja stabala, a prema potrebi i analize i ispitivanja uz pomoć dijagnostičkih instrumenata. Kod donošenja odluka o zahvatima na stablima u Parkovima se vodimo točnim i nedvosmislenim informacijama dobivenim kroz ispravno provedena ispitivanja i analize, a prema potrebi konzultiramo i više certificiranih stručnjaka, sve s ciljem zaštite stabala u gradu.

Pratimo karakteristike i promjene na stablima u Varaždinu kako bismo ih na vrijeme zaštitili i održali zdravima. Na temelju prikupljenih podataka možemo donositi bolje odluke o budućim sadnjama, jer nam je cilj saditi stabla koja će se moći nositi s klimatskim promjenama u budućnosti. Više od broja novozasađenih stabala, bitno nam je da zasadimo ona koja će pravilno rasti i razvijati se te doživjeti starost.

Strategija će pružiti dugogodišnji pregled ciljeva za očuvanje postojećeg fonda stabala, služiti kao pomoć i vodilja prilikom planiranja, razvoja i izgradnje novih urbanih prostora, te podloga za edukaciju svih dionika u urbanom zelenom prostoru. Jedna od glavnih vodilja razvoja strategije je pogled prema budućnosti i čvrsta namjera da se unaprijedi područje arborikulture i urbanog šumarstva s Gradom Varaždinom kao promicateljem dobre prakse za čitavo područje Republike Hrvatske.

Ovom inicijativom Parkovi napreduju u edukaciji i motivaciji različitih dionika, uključujući građane, posjetitelje, građevinske tvrtke koje djeluju u neposrednoj blizini stabala, organizatore manifestacija i ostale. Cilj je potaknuti sve navedene aktere da aktivno sudjeluju u očuvanju gradskih stabala, jer, kako naglašavaju u Parkovima – dok žive stabla, diše i grad!