Prirodni saveznici u urbanom šumarstvu ponekad dolaze iz najneobičnijih izvora, a jedan od njih je zeolit – mineral vulkanskog porijekla koji donosi revoluciju u poboljšanju tla i rastu biljaka. Iako ga mnogi možda još nisu koristili, zeolit je već odavno prepoznat kao moćno sredstvo za optimizaciju tla, omogućujući biljkama bolje uvjete za razvoj.

Mi u Parkovima koristimo zeolit za proljetnu sadnju stabala u gradu Varaždinu. Na taj način osiguravamo bolje uvjete za rast stabala, dugoročnu plodnost tla i ljepši, zdraviji gradski okoliš.

Što je zeolit i kako djeluje?

Zeolit je prirodni mineral vulkanskog materijala sa specifičnom ulogom:

• Neutralizira teške metale, pesticide i herbicide – čime se smanjuje štetan utjecaj zagađivača na tlo i biljke.
• Postupno otpuštanje gnojiva – pomaže u boljoj iskoristivosti hranjivih tvari i smanjenju potrebe za prekomjernom gnojidbom.
• Poticanje mikrobioloških procesa i stvaranje humusa – što poboljšava kvalitetu tla i njegovu plodnost.
• Stimulaciju rasta korijena, stabljike i listova – biljke postaju jače, otpornije i zdravije.
• Sinergijsko djelovanje s organskim i mineralnim gnojivima – kada se kombinira s NPK gnojivima, može smanjiti potrebnu količinu gnojiva do 30%, a pritom omogućiti biljkama optimalnu opskrbu hranjivima.

Ako imate vlastiti vrt, koristite zeolit

Prva primjena zeolita u povrtnim vrtovima preporučuje se u količini od 1 kg po kvadratnom metru. Kada je riječ o sadnji drvenastih biljaka, doza se prilagođava veličini sadnice. Primjerice, za stabla opsega debla od 6 do 20 cm (mjereno na visini od jednog metra), preporučuje se dodavanje 1 kg zeolita pomiješanog sa zemljom kojom se zatrpava sadna jama. Što su stabla veća, povećava se i potreba za dodatnim zeolitom.

Dugoročne koristi zeolita

Osim neposrednog poboljšanja rasta biljaka, zeolit dugoročno pridonosi očuvanju tla, smanjenju ispiranja hranjivih tvari i održivijem vrtlarstvu. Njegova sposobnost zadržavanja vlage i hranjiva posebno je korisna u sušnim razdobljima, kada biljke trebaju dodatnu potporu.

Ako želite svom vrtu pružiti najbolju moguću njegu, zeolit bi mogao postati vaš novi omiljeni saveznik. Isprobajte ga i uvjerite se u njegovu moć – vaše biljke će vam biti zahvalne!

Suočeni sa sve većim izazovima klimatskih promjena, ove smo godine odlučili unaprijediti proljetnu sadnju primjenom inovativne metode koja omogućuje bolje zadržavanje vlage u tlu. Umjesto klasične sadnje, uveli smo hidroretencijsku mrežu – biorazgradivu mrežu koja značajno poboljšava uvjete za rast i razvoj biljaka.

Kako funkcionira hidroretencijska mreža?

Ova se mreža postavlja u sadnu jamu oko korijenove bale, gdje upija veliku količinu vode, višestruko veću od svoje mase, i zadržava je u zoni korijenja. Time osigurava stabilnu opskrbu vlagom, osobito tijekom sušnih razdoblja. Fleksibilnost mreže omogućuje prilagodbu različitim veličinama korijenskog sustava, a u slučaju potrebe može se nadograditi dodatnom mrežom.

Europska praksa i primjena u Varaždinu

Mreža koju koristimo razvijena je i proizvedena u Njemačkoj, a njezina uspješna primjena proširila se diljem Europe. Ove godine odlučili smo iskoristiti to iskustvo i testirati njezinu učinkovitost i u Varaždinu.

Naravno, primjena mreže prilagođava se specifičnim uvjetima tla i ekološkim zahtjevima pojedinih biljnih vrsta. U tlu s optimalnom razinom vlage ili kod biljaka koje ne podnose previše vode, njezina upotreba neće biti potrebna.

Ovaj korak predstavlja još jedan doprinos održivom upravljanju zelenim površinama našeg grada i prilagodbi urbanog okoliša izazovima budućnosti.

Prošli tjedan u Pragu je održana ECoST konferencija na kojoj su predstavljena tri nova standarda u arborikulturi, rezultat višegodišnjeg rada europskih stručnjaka na Europskim standardima u arborikulturi (European Arboricultural Standards).

Europski stručnjaci usklađuju praksu rada s urbanim stablima

Konferenciju je organiziralo Europsko vijeće za arborikulturu (European Arboricultural Council) pod pokroviteljstvom ministra okoliša Češke Republike Petra Hladíka. Okupila je velik broj stručnjaka za urbana stabla iz cijele Europe, a dnevni red bio je ispunjen predavanjima o novim standardima i dobrim praksama u radu s gradskim stablima.

Varaždin kao primjer dobre prakse

Tijekom predavanja predstavljeni su i primjeri iz Varaždina. Kao primjer dobre prakse prikazane su analize stabala u Ulici Augusta Cesarca, gdje su sudionici konferencije imali priliku vidjeti kako su podaci iz katastra stabala korišteni za izračun ekoloških benefita.

Za procjenu tih benefita, uz relevantnu znanstvenu literaturu, korišten je i-Tree – suvremeni, recenzirani softverski alat za analizu urbanih i ruralnih stabala te njihovih koristi. Također, provedene su procjene dendromikrohabitata, a dobiveni podaci poslužili su kao temelj za donošenje odluke o očuvanju ovih vrijednih gradskih stabala.

U prezentaciji su prikazani i drugi primjeri korištenja procjene ekoloških benefita stabala, među kojima su dvije edukativne table postavljene uz značajna stabla u Varaždinu – platanu u parku Vatroslava Jagića te jablane ispred Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole.

Dostupnost i primjena novih standarda u arborikulturi

Europski standardi u arborikulturi rezultat su višegodišnjeg rada stručnjaka iz 11 europskih zemalja, a njihov je cilj uskladiti i ujednačiti praksu rada s urbanim stablima diljem Europe. Dosad su postojala tri standarda – za orezivanje stabala, sadnju stabala i stabilizaciju stabala – koja se primjenjuju i u održavanju stabala u Varaždinu.

Na konferenciji su predstavljena tri nova standarda:

• procjena stabala,
• vrednovanje stabala,
• zaštita stabala na gradilištima.

Svi standardi objavljeni su i dostupni za besplatno preuzimanje na web stranici europeanarboriculturalstandards.eu.

Vjerujemo da će novi standardi, poput prethodnih, biti vrijedan alat u zaštiti i upravljanju urbanim stablima te se nadamo njihovoj široj primjeni i u našoj zemlji.

„Šumica“ kod groblja (priložena fotografija je simbolična) prostor je između Vodovodne ulice i Gradskog groblja Varaždin koji za građane kvarta predstavlja utočište u prirodi ispunjeno uspomenama i životnim pričama. Ovo je mjesto gdje se isprepliću svakodnevni život, igra, ljubav i priroda. Takvi prostori neprocjenjivi su za zajednicu – ne samo kao zelena utočišta, već i kao mjesta ispunjena životom, zajedništvom i uspomenama. Očuvanje i obnova zelenih površina poput „Šumice“ ključni su za dobrobit građana i očuvanje prirodne ravnoteže za buduće generacije.

„Šumica“ se prostire na nekoliko katastarskih čestica čiji su vlasnici Grad Varaždin, Parkovi d.o.o., Varkom i HEP. Prema Generalnom urbanističkom planu Grada Varaždina, namjena ovog prostora, izuzev čestice broj 14074 (trafostanica), definirana je kao zaštitno zelenilo (oznaka Z4). Zaštitno zelenilo obuhvaća područja južno od groblja koja se uređuju održavanjem i sadnjom visokog zelenila. Na tim površinama mogu se urediti pješačke, biciklističke i trim-staze te izgraditi potrebna infrastruktura.

Prema Programu održavanja zelenih površina Grada Varaždina, područje „Šumice“ svrstano je u kategoriju tzv. korovišta, što znači da se trava kosi četiri puta godišnje. Rjeđa košnja dio je svjesnog pristupa očuvanju bioraznolikosti, jer omogućuje razvoj raznih biljnih i životinjskih vrsta važnih za ekosustav, poput oprašivača, ptica i kukaca, te doprinosi održavanju prirodne ravnoteže u urbanom prostoru.

Nažalost, prostor „Šumice“ s godinama je postao mjesto na kojem građani odlažu otpad. Zato je inicijativa Varaždinske građanske garde za imenovanje Parka Varaždinske građanske garde naišla na odobravanje. Povjerenstvo je predložilo upravo ovo područje kao lokaciju za budući park, prepoznajući njegov veliki potencijal. Gradsko vijeće Grada Varaždina u studenom prošle godine donijelo je Odluku o imenovanju Parka Varaždinske građanske garde na katastarskim česticama 14070, 14071, 14072, 14075, 14076, 15721, 15574/2 i 15574/3. Parkovi d.o.o., kao vlasnici dijela navedenih čestica, dali su svoju suglasnost za ovu inicijativu.

„Šumica“, kao šumski ekosustav, podložna je prirodnim promjenama tijekom vremena, uključujući promjene u strukturi vrsta, otpornosti i izgledu. U šumskom ekosustavu prirodno je da otpornija stabla potiskuju slabija, osiguravajući tako prirodnu selekciju. Pregledom terena utvrđeno je prisustvo suhih i bolesnih stabala, zbog čega je, sukladno Zakonu o šumama, podnesen zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za doznaku i uklanjanje opasnih stabala. Prvi korak u revitalizaciji ovog prostora bit će upravo čišćenje šume i povećanje sigurnosti za korisnike.

Svjesni važnosti „Šumice“ za lokalnu zajednicu, cilj budućeg uređenja bit će očuvanje prirodne ravnoteže, sigurnost posjetitelja, dodatni sadržaji za sve generacije i čisto, ugodno okruženje.

Što mislite, žive li duže stabla u gradovima ili šumama? Razvijaju li se na jednaki način? Iako postoje neke sličnosti, stabla u gradovima i stabla u šumama žive sasvim drugačijim životima, baš kao i mi ljudi.

Što su šumske sastojine i koje su njihove razvojne faze?

Šumska sastojina je kao “komad šume” u kojem su stabla slična po vrsti, starosti i načinu na koji rastu. Zamislite da u šumi naiđete na područje gdje sva stabla izgledaju vrlo slično – to bi bila šumska sastojina. To je dio šume koji je prilično ujednačen i zbog toga ga šumari tretiraju kao jednu cjelinu kada planiraju radove poput sječe ili sadnje novih stabala. Razvojne faze šumskih sastojina opisane u znanstvenim radovima Anića (1963.), Dekanića (1983.) i Matića (1986.) su sljedeće:

• Ponik: mlade biljčice stabala koje su mlađe od jedne godine i razvile su se iz sjemena
• Pomladak: stadij razvoja stabala od jedne godine do trenutka kada im se počne oblikovati deblo i krošnja
• Mladik: stadij od formiranja debla i krošnje do završetka rasta stabla u visinu
• Mlada sastojina: stadij u kojem usporava rast stabala u debljini, volumenu i visini
• Srednjodobna sastojina: obuhvaća polovicu životnog vijeka šume, kada se rast stabala smanjuje i šuma poprima svoj karakterističan oblik
• Starija sastojina: razdoblje oko dvije trećine životnog vijeka šume, kada stabla još uvijek rastu, ali šumarski zahvati više ne utječu značajno na kvalitetu šume
• Stara sastojina: Stabla na kraju svog životnog ciklusa u šumskom gospodarenju

Razvojne faze urbanih stabala

Razvojne faze ili fiziološku dob stabala u urbanim uvjetima prema arborikulturnom standardu definiramo na sljedeći način:

• Mlado stablo u fazi prilagodbe (aklimatizacije): stablo visine do 1 metar koje raste iznad konkurentne vegetacije (poput korova i grmlja) ili novo posađeno stablo koje se još prilagođava uvjetima
• Prilagođeno (aklimatizirano) mlado stablo: mlado stablo koje se uspješno razvija i počinje oblikovati krošnju
• Srednjedobno stablo: Stablo s već razvijenim karakteristikama svoje vrste i izraženim rastom u visinu
• Zrelo stablo: stablo koje više ne raste puno u visinu, ali još uvijek povećava svoj volumen
• Stablo u odumiranju (senescentno stablo): stablo koje pokazuje znakove umiranja, uključujući:

1. Odumiranje dijelova krošnje,
2. rast novih dijelova ispod krošnje,
3. prisutnost drugih organizama,
4. povećan udio mrtvog i raspadajućeg drva.

Stara stabla u šumama potpuno su drugačija od onih u urbanim područjima. Suprotno očekivanjima, stabla u gradovima često požive više godina od onih u starim šumskim sastojinama. Iako šumska stabla teoretski i praktično žive duže, razloge njihovom kraćem životnom vijeku nalazimo u drugačijem načinu gospodarenja šumama od politike upravljanja urbanim stablima.

Primjer hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) to najbolje ilustrira. Stara stabla u šumama dostižu optimalnu zrelost, pri čemu su dovoljno snažna da prirodno obnove šumu, a potom se mogu iskoristiti u gospodarske svrhe. Ovakav pristup upravljanju šumama osigurava da one ne služe samo kao izvor kisika i drugih ekoloških dobrobiti, već i kao vrijedan drvni resurs. Iako je proces obnove dugotrajan, šume ostaju održiv i obnovljiv izvor.

Sječa šuma ne mora uvijek imati negativnu konotaciju. Uređene šume su sigurnije, a kontrolirana sječa omogućava održivo korištenje drvne mase. Pravilnim gospodarenjem postiže se ravnoteža između općekorisnih i gospodarskih funkcija šume. Nažalost, mnoge vlade ne primjenjuju ovakav pristup, što rezultira nekontroliranim uništavanjem šuma bez plana obnove. Najpoznatiji primjer su amazonske prašume, “pluća svijeta,” koje se nemilosrdno eksploatiraju zbog privatnih interesa.

Nasuprot tome, stabla u urbanim sredinama često dožive dublju starost jer nema sječe u trenutku njihove optimalne zrelosti, kao što je to slučaj u šumama. Na manje prometnim mjestima urbanim stablima treba omogućiti da razviju svoj puni potencijal, prateći prirodni tijek njihovog životnog ciklusa.

Ako ste nedavno primijetili male, gotovo nevidljive kukce s prozirnim krilima u svom domu ili na odjeći, niste jedini. Radi se o plataninoj mrežastoj stjenici (Corythucha ciliata), štetniku koji se sve češće susreće, posebno u urbanim područjima. Iako ubod ovih sitnih kukaca kod nekih ljudi može izazvati oteklinu i svrbež sličan ubodu komarca, stvarna prijetnja leži negdje drugdje. Nažalost, borba protiv ovih insekata nije jednostavna. Klasične metode suzbijanja često donose više štete nego koristi, kako biljkama, tako i ljudima.

U ovom blogu razotkrit ćemo najčešće zablude o plataninoj mrežastoj stjenici, objasniti njezin stvarni utjecaj i ponuditi praktične savjete kako se nositi s ovim neželjenim gostom.

Za početak, upoznajmo ‘neprijatelja’

Platanina mrežasta stjenica je mali, prozirni kukac čija su krila ukrašena mrežastim uzorkom. Na našem području razvija dvije generacije godišnje, dok u toplijim krajevima može imati i tri. Prezimljuje ispod kore stabala platana, najčešće u donjem dijelu debla. Kada u proljeće dođe vrijeme za razmnožavanje, ženske jedinke polažu jaja na donju stranu listova, uz glavne žile. Ličinke koje se izlegu odmah započinju hranjenje sišući citoplazmu iz stanica lista, što uzrokuje pojavu sitnih bijelih točkica. Ove točkice se šire i prekrivaju cijelu površinu lista, što rezultira promjenom boje lišća – od zelene do brončano – smeđe, a lišće često prerano otpada.

Štete koje uzrokuje platanina mrežasta stjenica

Platanina stjenica ne uzrokuje izravnu smrt stabala, no njena prisutnost itekako ih oslabljuje. Kod jako napadnutih stabala, osim deklorofilacije dolazi do smanjenja fotosinteze i respiracije, preuranjenog sušenja lišća i defolijacije već na ljeto, što utječe i na estetiku stabla (Maceljski 2002., Halbert i Meeker 2004., Kezik i Ergolu 2014.). Iako se stablo samo od sebe neće osušiti zbog ovog štetnika, oslabljena stabla postaju podložnija napadu drugih patogena i insekata (Čirjak, 2021.).  Iako u Varaždinu dosad nijedna platana nije propala isključivo zbog napada mrežaste stjenice, nekoliko stabala pokazuje znakove propadanja upravo zbog kombinacije različitih štetnih faktora, među kojima su i stjenice.

Je li stjenica opasna za ljude?

Iako njezini ubodi nisu opasni, mogu biti iritantni. Prema istraživanjima (Dutto i Bertero, 2013.), ubod stjenice rezultira blagim otokom veličine 1-2 mm, koji obično ne svrbi i spontano nestaje unutar 12 sati. Reakcije na ubod su vrlo blage, a simptomi brzo prolaze. U slučaju alergijskih reakcija, preporučuje se konzultacija s liječnikom i upotreba preparata za ubode insekata.

3 najčešće zablude o suzbijanju stjenica

Unatoč brojnim prijedlozima i pokušajima, ne postoji jednostavno rješenje za uklanjanje platanine mrežaste stjenice bez štetnih posljedica za okoliš. Evo zašto neke od popularnih metoda nisu učinkovite:

• Tretiranje insekticidima

Iako postoje insekticidi koji su legalni za upotrebu, njihova efikasnost u suzbijanju stjenica je upitna. Osim toga, tretiranje velikih stabala prskanjem ugrožava druge vrste, uključujući korisne kukce koji su prirodni neprijatelji stjenica. Tretiranje injekcijama u provodno tkivo stabala nosi dodatni rizik oštećenja stabla, otvarajući vrata sekundarnim bolestima i štetnicima.

• Drastično orezivanje krošnje

Raširena je zabluda da će uklanjanje listova kao izvora hrane stjenicama, suzbiti ovog štetnika. Platana ima vrlo dobru sposobnost regeneriranja granja i lišća. Orezivanjem velike količine granja s listovima, potaknuli bismo stablo na razvoj mladog lišća. Paradoksalno, jačim orezivanjem, snažnije bismo potaknuli razvoj mladih listova koji su stjenicama prava poslastica.  Stručnjaci Gonçalves i sur. (2010.), navode da štetnik znatno više napada orezana stabla od neorezanih. Osim što nije učinkovit u suzbijanju štetnika, ovaj postupak izuzetno je nepovoljan za stablo. Na odraslom stablu velikih dimenzija spojevi mladih grana s deblom bit će iznimno slabi. S vremenom, takvo stablo može predstavljati opasnost za okolinu jer bujan rast snažnih mladih grana može oslabiti strukturu stabla i dovesti do loma glavnih grana.

• Uklanjanje stabala

Potpuno uklanjanje platana ne bi riješilo problem jer se stjenice već prilagođavaju i napadaju druge vrste drveća. Štetnik bi se samo još intenzivnije proširio na druge domaćine.

Traže se učinkovita znanstvena rješenja

Iako trenutno nemamo idealno rješenje, znanstvenici ne odustaju. U Parkovima smatramo da je ovog ljeta izražena pojava stjenica moguća posljedica iznimno snažnog rasta platana, što je uzrokovalo masovno odbacivanje kore. Na stablima tako ostaje samo glatka kora bez pločastih krpa. Upravo je stara pločasta kora izvrsno mjesto za prezimljavanje mrežastih stjenica. Postoji optimizam da će nedostatkom takve kore na platani, nestati pogodna mjesta za prezimljavanje mrežastih stjenica, a prirodna će selekcija učiniti svoje. Optimistični smo ipak s rezervom, jer znamo da visoke zimske temperature toj teoriji ne idu na ruku.

U međuvremenu, naš tim u Parkovima nastavit će pratiti znanstvena istraživanja i primjenjivati sigurne metode u borbi protiv mrežaste stjenice.

Zaključno, s ovim dosadnim nametnikom možda ćete morati naučiti živjeti, ali s dobrim informacijama i odgovarajućim pristupom, možete značajno smanjiti njegov utjecaj. Ako primijetite ozbiljnije reakcije na ubode, obavezno potražite liječnički savjet.

Podijelite s nama svoja iskustva na [email protected] – sretno u borbi!

Ljeto i sadnja

Ljeto je na pragu, a priroda nas je obasula čestim i obilnim kišama, smanjivši potrebu za zalijevanjem netom zasađenih stabala. Dok se sezona proljetne sadnje polako zatvara, osvrnut ćemo se na inovativne metode sadnje koje su se pokazale uspješnima širom Europe.

Izazovi ljetne sadnje

Iako sadnja tijekom ljetnih mjeseci nije nemoguća, ona zahtijeva posebne uvjete poput sadnica u kontejnerima te dodatne napore u zalijevanju i održavanju. U ovom blogu, fokusiramo se na Stockholmski sustav sadnje, koji je u Europi prepoznat kao iznimno funkcionalan.

Razvoj Stockholmskog sustava

Bjorn Embrén je 2014. godine u Stockholmu razvio sustav sadnje stabala prilagođen upravljanju oborinskim vodama i smanjenju opterećenja na podzemne sustave. Ovaj pristup, poznat kao Stockholmski sustav sadnje stabala (Stockholm Tree Pits), omogućava sadnju ispod tvrdih površina u urbanim područjima.

Prednosti i dizajn sustava

Embrénov sustav prevladava izazove kao što su ograničeni prostor i nedostatak vode, osiguravajući da okolna područja ostaju strukturno zdrava i pristupačna za vozila i pješake. Dizajniran je kako bi podržao bujan rast gradskih stabala, koristeći nosivu konstrukciju ispunjenu strukturnim tlom – mješavinom tla, biougljena i komposta. Ova konstrukcija omogućava korijenju da prodre u veći volumen tla, dok istovremeno podržava promet iznad.

Poboljšanje pristupa resursima

Sustav također poboljšava pristup vode i zraka korijenju, s kamenjem koje osigurava poroznost i posebno dizajniranim slojevima za prozračivanje i kanalima koji olakšavaju preusmjeravanje kišnice.

Izazovi prihvaćanja

Unatoč dokazanoj učinkovitosti u rješavanju problema sadnje u urbanim sredinama, Stockholmski sustav sadnje još uvijek nije široko prihvaćen. Mnogi gradovi, uključujući i one u Hrvatskoj, nisu upoznati s ovim metodama ili se ne usuđuju usvojiti ih zbog njihove složenosti i potrebe za suradnjom različitih struka već u fazi projektiranja.

Dugoročna isplativost

Iako je ovaj sustav zahtjevniji od tradicionalne sadnje, njegova uspješnost u razvoju stabala dugoročno smanjuje probleme. Početna investicija može značajno smanjiti buduće troškove, stoga priželjkujemo da se u hrvatskim gradovima ovakva sadnja primjenjuje barem na manjim površinama. To bi omogućilo istraživanje, proučavanje i unapređenje sustava, te jednostavnije i nerizično širenje na veće gradske prostore.

U nadolazećim blogovima, detaljnije ćemo vas upoznati s razvojnim fazama stabala, njihovom ulogom u ugljičnoj neutralnosti i ključnim informacijama za razumijevanje orezivanja.

Ako su vam ove teme zanimljive, pratite nas i pišite na [email protected] !

U teoriji, stabla bi trebalo saditi na mjestima gdje im je omogućen neometan rast korijenskog sustava. Nažalost, u praksi je često nemoguće osigurati idealne uvjete za sadnju stabala. Upoznat ćemo vas stoga s naprednim tehničkim rješenjima za sadnju stabala u ”zbijenom” tlu ispod tvrdih površina na ograničenom prostoru. Iako se ova tehnološka rješenja još ne implementiraju u našem okruženju, predstavljaju obećavajuću perspektivu za poboljšanje sadnje stabala u urbanim sredinama.

Što konkretno mislimo kada govorimo o ograničenim uvjetima?

U urbanim sredinama tlo se često zbija prije postavljanja infrastrukture kako bi se izbjeglo slijeganje tla npr. za ceste, pješačke staze itd. Takvo zbijeno tlo neprikladno je za rast korijena.

Što možemo poduzeti?

Ako je tlo dobro prozračeno, pjeskovito ili kamenito, bez podzemne vode blizu površine, tada je rast korijena moguće osigurati ovim klasičnim mjerama:

• Racionalizirati stupanj zbijenosti – podloga ispod pješačkih staza ne zahtijeva jednaku zbijenost kao cesta s gustim prometom  
• Formirati korijenski put do manje zbijenog područja
• Formirati mrežu tankih rovova  
• Povećati dubinu jame za sadnju na 1,5 m ili više  

Uz klasična, postoje i napredna tehnička rješenja

Strukturna tla

To su umjetni materijali za zamjenu tla koji pružaju podršku i prostor za korijenje stabala. Koriste se ispod različitih čvrstih površina poput pješačkih staza, cesta i parkirališta. Omogućavaju balans između korijenovog rasta i korištenja površine. Sastoje se od čvrste matrice sa šupljinama ispunjenima tlom bogatim glinom, ilovačom i organskim materijalom, pružajući potrebnu podršku korijenju. Sastav ovih materijala varira ovisno o potrebama nosivosti i uvjetima okoline. Nisu prikladni za otvorene prostore zbog povećanih stopa isparavanja, što može biti problematično u suhim područjima.

Sustavi distribucije tlaka

Povezani šuplji, plastični paneli olakšavaju prozračivanje tla ispod čvrste površine.

Ćelije tla i sanduci za stabla

Ovi sustavi se koriste ispod tvrdih površina kako bi smanjili opterećenje na korijenje stabala. Sastoje se od šupljih nosivih konstrukcija koje prenose težinu na tlo ispod korijena. Te konstrukcije su ispunjene rahlom zemljom koja podržava korijenje. Ćelije tla su napravljene od prefabriciranih plastičnih dijelova koji se mogu slagati kako bi stvorili čvrstu strukturu. Sanduci za stabla se sastoje od betonskih modula koji čine osnovnu strukturu, a prekriveni su armiranobetonskim poklopcem. Prilikom projektiranja ovih sustava važno je razmotriti sustave navodnjavanja i odvodnje.

Korijenski mostovi ili vodilice

Ovi sustavi usmjeravaju rast korijena izvan neželjenih područja, preusmjeravajući ih na prikladnija mjesta. Ovo je posebno korisno u gradskim područjima gdje pojedinačni korijeni mogu oštetiti ceste ili prilaze.

Korijenski putovi

Putovi korijena su obično uski rovovi u strukturalnom tlu ili plastičnim/betonskim cijevima ispunjenima zemljom, koji prolaze ispod čvrste površine. Oni usmjeravaju korijenje prema prikladnijim područjima za ukorjenjivanje.

Održivi urbani sustavi odvodnje

Ovi sustavi omogućavaju snabdijevanje stabala pročišćenom odvodnom vodom (kišnicom).

Sustavi prozračivanja

Ugradnja sustava za prozračivanje koristi se na gusto popločenim ili zbijenim površinama kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka u dubljim slojevima tla. Na otvorenim površinama za sadnju prozračivanje nije potrebno. Ti sustavi mogu biti plastične cijevi ili šljunčane rupe postavljene na željenu dubinu, obično oko 1 metar. Učinkoviti su pet do deset godina jer se začepe česticama tla. Povećano prozračivanje može također uzrokovati brže isušivanje tla, što treba uzeti u obzir, posebno u sušnim klimatskim uvjetima.

Rešetke

Rešetke se postavljaju radi sprječavanja zbijanja tla na mjestima s mnogo pješaka. Veličina rešetki ovisi o ciljanoj veličini stabala. Važno je pričvrstiti rešetke na način koji ne ometa rast korijenja u tlu. One trebaju biti prozračne, dozvoliti prolaz vode i zraka te omogućiti čišćenje, pregled korijenja i njegu stabala. Također, moraju biti lako rastavljive i osigurane od krađe.

Korijenske barijere

Korijenske barijere su sustavi koji sprječavaju korijenje da raste u određenom području. Mogu se koristiti jednostrano, na primjer, kako bi se spriječilo rast korijenja prema podzemnim vodovima. Važno je postaviti ih dovoljno daleko od stabla kako ne bi ugrozile njegovu stabilnost. Postavljanje barijera duž cijelog oboda stabla nije preporučljivo jer može ugroziti njegovu buduću stabilnost.

U idućem blogu pišemo o Stockholmskom sustavu sadnje. Ako su vam naše informacije korisne, pišite nam! Javite što vas zanima, kakva su vaša iskustva? Naš e-mail je [email protected]. Do čitanja!

Nakon što smo provjerili tlo i posadili naše stablo, ostaje nam briga o njihovom rastu i razvoju. To možemo osigurati sidrenjem, raznim metodama zaštite mladog debla i krošnje, navodnjavanjem i malčiranjem. Pa, krenimo na posao!

Sustavi sidrenja

Sidrenjem stabiliziramo korijenski sustav i omogućavamo kretanje nadzemnih dijelova posađenog stabla. Stabla visoka 1,5 m ili više i stabla raznih kultiviranih krošnji trebaju biti čvrsto pričvršćena tijekom sadnje.

Sidrenjem se podupire stablo na način da se omogući određeno kretanje nadzemnog dijela tako da se bočno mogu razviti sidreni korijeni.

Vrsta, veličina i snaga sidrišta ovise o veličini stabla i potrebnom vremenu upotrebe. Za sidrenje se najčešće koriste kolci i podzemna sidra.

Kolci

• Obično se koristi 1 – 3 kolca
• Trebaju biti oguljeni, po mogućnosti da neimpregnirani
• Obično se ostavljaju 2 – 3 vegetacijske sezone kada se stablo ukorijeni i stabilizira – izuzetak čine vjetrom izložena mjesta
• Postavljaju se pažljivo u otvorenu sadnu jamu, kako se ne bi oštetilo korijenje
• Stablo treba potporu na 50 – 60 cm iznad tla
• Na vjetrovitim mjestima preporučuje se korištenje više kolaca. Kako bi bilo stabilniji, potrebno je spojiti krajeve kolaca letvama  
• Kolci se sa stabljikom povezuju širokim trakama organskog porijekla kako ne bi oštetile koru i ometale rast debla. Dobar izbor materijala za trake je juta.  

Podzemna sidra

• Podzemna sidra mogu se koristiti samo za stabla s isporučenom netaknutom korijenskom balom ili posudom (kontejnerom)
• Dimenzije ovog sustava sidrenja određuju se prema veličini stabla, točnije njegovom korijenskom sustavu
• Sastavne komponente za sidrenje ne smiju biti u izravnom kontaktu s korijenjem stabla
• Podzemna sidra se trebaju postaviti u jamu za sadnju prije nego što se zatrpa

Zaštita mladog debla i krošnje

Sustav zaštite ne smije oštetiti stablo i mora biti postavljen tako da osigura dovoljno prostora za slobodan rast i kretanje debla. Sustavi zaštite štite deblo i krošnju od klimatskih i mehaničkih utjecaja.

Zaštita od klimatskih utjecaja: Zaštita od suncožara postiže se prostirkama od trske, cijepanog bambusa ili jutenim omotom. Debla se  mogu premazati bijelom bojom kako bi se povećala refleksija sunčeve svjetlosti. Boje trebaju biti posebno prilagođene i mineralnog porijekla (kreda, ilovača, glina i sl.).

Zaštita od mehaničkih utjecaja: podrazumijeva zaštitu od grickanja, brštenja i oštećivanja rogovima postavljanjem ograde  i korištenjem repelentnih premaza ili sprejeva. Premazi i sprejevi moraju se nanositi u skladu s javnozdravstvenim propisima i načelima sigurnosti koji vrijede u određenom području. Na područjima intenzivne košnje  preporučuje se postaviti zaštita od oštećenja debla kosilicama i/ili trimerima. Za tu svrhu može se postaviti cijev od pvc-a ili drugog odgovarajućeg materijala, razni mrežasti materijali ili posebno dizajnirana zaštita isključivo za ovu namjenu.

Malčiranje

Malčiranje se preporučuje kako bi se poboljšala optimalna vlažnost u tlu te se izbjeglo nicanje korova i nepoželjne vegetacije. Preporučena debljina sloja je oko 5 cm, a u suhim klimatskim uvjetima i do 10 cm.  Sloj malča treba postaviti podalje od vrata korijena stabla. Malč ne smije oštetiti stabla niti spriječiti prodor zraka i vode u tlo.

Organski malč: Budući da fermentiraju, trava i drugi svježi biljni materijali nisu prikladni. Moguće je koristiti djelomično razgrađeni malč – najbolje drvenu sječku.

Mogu se koristiti sljedeći organski materijali:

• Kora
• Drvena sječka
• Slama

Anorganski malč: Ne ispunjava sve funkcije organskog malča. Preporučljivo ga je koristiti na mjestima niskog rizika od zbijanja tla, bez podloge od geotekstila.

Sustavi navodnjavanja

Vodu u području korijenskog sustava zadržava prirodni zid od tla ili prsten od savitljivog materijala. U oba slučaja njihov promjer trebao bi biti oko 1 – 1,5 puta veći od korijenskog sustava. Prsten od savitljivog materijala treba postaviti oko stabla tako da oko 10 – 15 cm bude u zemlji, a ostatak iznad zemlje tvori rub za zalijevanje.

Jedna od inovativnih metoda su vreće za navodnjavanje. Karakterizira ih sporo otpuštanje vode. Postavljaju se oko debla te se mogu pričvrstiti oko stupova. Nama se u praksi ovaj način navodnjavanja nije pokazao učinkovitim, ali to ne znači da nije poželjan u vrtovima gdje je stalno pod nadzorom.

U sljedećem blogu pisat ćemo o dodatnim tehničkim rješenjima u situacijama kada stablo raste i razvija se u ograničenim uvjetima.

U današnjem blogu želimo vam pokazati kako pravilno pripremiti tlo i postaviti stablo u njega. To uključuje provjeru kvalitete sadnice i pravilno formiranje te ispunjavanje sadne jame.

Kada je riječ o kontroliranju sadnica, važno je obratiti pažnju na eventualna oštećenja koja su mogla nastati tijekom transporta. Kvalitetne sadnice obično ne zahtijevaju dodatno orezivanje pri sadnji.

Kada formiramo sadnu jamu, treba voditi računa o nekoliko kriterija. Promjer jame treba biti barem 1,5 puta veći od širine korijenskog sustava stabla, dok dubina ovisi o veličini korijenskog sustava. Dno i zidovi jame trebaju biti dobro razrahljeni kako bi omogućili korijenima lakši rast.

Kada postavljamo stablo u jamu, ključno je da ga smjestimo u sredinu jame i da početak korijenovog vrata bude u razini s tlom. Ako koristimo stablo s korijenskom balom, važno je ukloniti ili olabaviti gornji dio žičanog kalupa kako bi se potaknuo rast korijenovog vrata. Tijekom zalijevanja, pazimo da voda bude čista i da ravnomjerno zasićuje tlo u jami.

Nakon što smo posadili stablo, važno je pravilno zatrpavanje jame kako bi se izbjegli otvoreni prostori oko korijena. Tlo treba lagano zbijati kako bismo osigurali stabilnost stabla. Sidra koja smo koristili za potporu stablu također treba pravilno pričvrstiti za deblo.

Ako želite saznati više o ovim koracima, detaljno su opisani u Europskom arborikulturnom standardu za sadnju.

U sljedećem blogu pisat ćemo o sustavima sidrenja, zaštiti debla i krošnje, te sustavima vodoopskrbe i malčiranju posađenih stabala. Budite s nama!