Privatnosti i kolačići
Koristimo kolačiće za poboljšanje naših usluga. Ako nastavite pregledavati, smatramo da ste prihvatili da koristimo kolačiće i da se slažete sa Pravilima privatnosti.
Gradsko groblje Varaždin
Groblja su obično depresivna i tužna mjesta na kojima se osjeća prisutnost smrti i ljudske prolaznosti. Grobljanska arhitektura u kojoj dominiraju kameni spomenici, „hladni“ ukrasi i sivilo, uvlači u nas neki neobjašnjiv nemir i želimo što kraće boraviti u takvom okružju. Varaždinsko groblje odudara od takve uvriježene percepcije posljednjih počivališta. Već kad zakoračite na njegov Glavni ulaz na sjevernoj strani, osjećate poseban mir, kao da ste ušli u park nekog bajkovitog dvorca. To je bila i glavna zamisao njegova kreatora Hermana Hallera koji je groblje uredio kao park vodeći se iskustvima koja je donio u Varaždin obilazeći renomirana europska groblja. Haller je upravljao varaždinskim grobljem od 1905. do 1946. godine i sađenjem tuja, cvijeća, grmlja i drveća, oblikovanjem staza, stvorio je osebujnu parkovnu površinu po uzoru na versajsku vrtnu arhitekturu. Oblikujući groblje prema svojoj viziji, Haller nije pokazao samo sjajan smisao za hortikulturu, već i zavidnu društvenu osviještenost, govoreći kako mu je cilj „različitim nasadima maskirati sve luksuzne i upadljive grobne objekte i time ublažiti njihovu istaknutost“. Varaždinsko groblje ima simetriju i geometrijsku pravilnost, u kojoj se ističe pravokutni tlocrt starog dijela groblja te plošno oblikovane tuje koje grade zidove i paravane. Tuja na Varaždinskom groblju je preko 10 tisuća. Groblje krasi i brojno niže raslinje oblikovano u kugle, poput šimšira, sviba, forzicije, žutike, zatim drvoredi jasena i javora, pojedinačna stabla smreke lipe, magnolije, katalpe, jorgovana… Popis tog čarobnog bilja je podugačak. A održavanje tog hortikulturalnog bogatstva koje se danas prostire na više od 20 hektara povjereno je pravim majstorima iz redova zaposlenika Parkova.
Kako izgleda jedna turistička tura grobljem?
Spomenuli smo kako smo ušli na Glavnu ulaz na sjeveru. Odmah desno od ulaza nalazi se odarnica koja dominira tim dijelom groblja. Odarnica je izgrađena 1840. godine i središnje je mjesto otkud kreće pogrebna povorka. Nekad je u njoj bio i stan čuvara groblja, no danas na groblju ne živi više nitko. Od odarnice pogled se pruža Glavnom alejom sve do središnjeg križa, pa sve do kapelice obitelji Oršić. Na groblju su dva glavna puta: Glavna aleja i Križni put. Lijevo od odarnice nalazi se dio zvan „Pekel“, a pretpostavlja se da je taj naziv dobio jer je smješten na najnižem dijelu groblja. „Pekel“ je svojevrsni muzej na otvorenom jer su tamo premješteni svi najstariji nadgrobni spomenici nađeni na groblju. Povjesničari umjetnosti među vrednijim umjetničkim koji se nalaze na varaždinskom groblju ističu skulpturu kipara Roberta Frangeša Mihanovića na grobnici obitelji Leitner.
Slavni na groblju
Najpoznatije osobe koje su pokopane na vraždinskom groblju su u prvom redu jezikoslovac Vatroslav Jagić, slikari Miljenko Stančić, Ivo Režek i Julije Merlić, pjesnici Vladislav Vežić i Zvonko Milković. Prirodoslovac Franjo Košćec, arheolog Stjepan Vuković… Varaždinsko groblje svjedoči i o burnoj prošlosti ovih krajeva kroz četiri spomen groblja, a to su Groblje ratnika Prvog svjetskog rata, Spomen groblje partizana i žrtava fašizma, spomenik hrvatskoj domobranskoj vojsci i Spomen – grobnica branitelja iz Domovinskog rata.