Gradsko groblje Varaždin

Groblja su obično depresivna i tužna mjesta na kojima se osjeća prisutnost smrti i ljudske prolaznosti. Grobljanska arhitektura u kojoj dominiraju kameni spomenici, „hladni“ ukrasi i sivilo, uvlači u nas neki neobjašnjiv nemir i želimo što kraće boraviti u takvom okružju.

Varaždinsko groblje odudara od takve uvriježene percepcije posljednjih počivališta. Već kad zakoračite na njegov Glavni ulaz na sjevernoj strani, osjećate poseban mir, kao da ste ušli u park nekog bajkovitog dvorca. To je bila i glavna zamisao njegova kreatora Hermana Hallera koji je groblje uredio kao park vodeći se iskustvima koja je donio u Varaždin obilazeći renomirana europska groblja.

Herman Haller je upravljao varaždinskim grobljem od 1905. do 1946. godine i sađenjem tuja, cvijeća, grmlja i drveća, oblikovanjem staza, stvorio je osebujnu parkovnu površinu po uzoru na versajsku vrtnu arhitekturu. Oblikujući groblje prema svojoj viziji, Haller nije pokazao samo sjajan smisao za hortikulturu, već i zavidnu društvenu osviještenost, govoreći kako mu je cilj „različitim nasadima maskirati sve luksuzne i upadljive grobne objekte i time ublažiti njihovu istaknutost“.

Varaždinsko groblje ima simetriju i geometrijsku pravilnost, u kojoj se ističe pravokutni tlocrt starog dijela groblja, te plošno oblikovane tuje koje grade zidove i paravane.

Uz tuje, kojih ima preko 10.000, groblje krasi i brojno niže, posebno oblikovano raslinje poput šimšira, sviba, forzicije, žutike, zatim drvoredi jasena i javora, pojedinačna stabla smreke, lipe, magnolije, katalpe, jorgovana… Popis sveg čarobnog bilja je podugačak. A održavanje ovog hortikulturalnog bogatstva koje se danas prostire na više od 15 hektara povjereno je pravim majstorima iz redova zaposlenika Parkova.

Kako izgleda jedna turistička tura grobljem?

Spomenuli smo kako smo ušli na Glavni ulaz na sjeveru. Odmah desno od ulaza nalazi se odarnica koja dominira tim dijelom groblja. Odarnica je izgrađena 1840. godine i središnje je mjesto otkud kreće pogrebna povorka. Nekad je u njoj bio i stan čuvara groblja, no danas na groblju ne živi više nitko. Od odarnice pogled se pruža Glavnom alejom sve do središnjeg križa, pa sve do kapelice obitelji Oršić. Na groblju su dva glavna puta: Glavna aleja i Križni put. Lijevo od odarnice nalazi se dio zvan „Pekel“, a pretpostavlja se da je taj naziv dobio jer je smješten na najnižem dijelu groblja. „Pekel“ je svojevrsni muzej na otvorenom jer su tamo premješteni najstariji nadgrobni spomenici nađeni na groblju. Povjesničari umjetnosti među vrednijim umjetninama koje se nalaze na varaždinskom groblju ističu skulpturu kipara Roberta Frangeša Mihanovića na grobnici obitelji Leitner.

Slavni na groblju

Najpoznatije osobe koje su pokopane na vraždinskom groblju su u prvom redu jezikoslovac Vatroslav Jagić, slikari Miljenko Stančić, Ivo Režek i Julije Merlić, pjesnici Vladislav Vežić i Zvonko Milković. Prirodoslovac Franjo Košćec, arheolog Stjepan Vuković… Varaždinsko groblje svjedoči i o burnoj prošlosti ovih krajeva kroz četiri spomen groblja, a to su Groblje ratnika Prvog svjetskog rata, Spomen groblje partizana i žrtava fašizma, Spomenik hrvatskoj domobranskoj vojsci i Spomen – grobnica branitelja iz Domovinskog rata.