Gradsko groblje Varaždin
Gradsko groblje Varaždin dom je mnogih poznatih i manje poznatih Varaždinaca već stoljećima. Prvi zapis o groblju datira iz 1773. godine, kada je zabilježen prvi ukop.
Stari dio groblja prostire se na 11,8 hektara i obuhvaća polja od 1. do 20., dok novi dio pokriva 7,3 hektara i polja od 21. do 55., s 2,71 hektarom aktivnog područja (od 21. do 36. i 42. polje).
Groblje se nalazi na katastarskim česticama br. 13158 (117.885 m²) i br. 16959 (72.695 m²).
Današnji izgled groblja kreirao je Herman Haller, koji je zasadio razne biljne vrste poput javora, thuja, crvene bukve, jasena, magnolije, trave i cvijeća. Poznato je po visokim živicama thuja koje stvaraju jedinstveno ozračje. Groblje je komunalna infrastruktura u vlasništvu Grada Varaždina, a njime upravljaju Parkovi, financirani iz godišnjih grobnih naknada i proračuna grada.
Iako je groblje spomenik, i dalje je aktivno, ali su neki dijelovi s vremenom degradirali.
Razine zaštite
- Spomenik prirode (vrtna arhitektura)
Kategorija: spomenik parkovne arhitekture
Godina zaštite: 1966.
Površina: polja od 1. do 8.
Registarski broj: 176
- Zaštićeno kulturno dobro
Kategorija: zaštićeno kulturno dobro
Godina zaštite: 2003.
Površina: polja od 1. do 12.
Registarski broj: Z-1135
Međunarodni projekti
Gradsko groblje Varaždin, sa svojom zelenom arhitekturom i vrijednim spomenicima, član je Udruge znamenitih groblja Europe (ASCE). Udruga radi na očuvanju i promociji značajnih europskih groblja. Varaždinsko groblje također je dio međunarodnog turističkog projekta ‘European Cemeteries Route’, koji povezuje groblja iz 50 gradova u 20 zemalja. Projekt je 2011. godine dobio prestižnu nagradu Ulysess za inovativnost u turizmu.
Povijesni razvoj
Varaždin je kroz povijest imao groblja oko crkava, uključujući groblje sv. Vida iz 15. stoljeća i malo groblje uz crkvicu sv. Florijana iz 17. stoljeća. Nakon zabrane sahranjivanja unutar gradskih zidina 1768. godine, otvoreno je novo groblje izvan zidina. Prvi nadziratelj groblja bio je Josip Matušin, a značajne promjene počele su s Hermanom Hallerom 1905. godine, koji je uveo barokni stil uređenja inspiriran bečkim parkovima.
Karakteristike
Groblje postoji već više od stotinu godina i razvilo se u prostor visoke kulturne i estetske vrijednosti, poznat po monumentalnoj arhitekturi parkovnih nasada i skulpturalno oblikovanim nadgrobnim spomenicima. Varaždinci groblje koriste kao park i gradsko šetalište, gdje zelena arhitektura dominira nad pojedinačnim grobovima. Glavne staze oblikovane su kao aleje, stvarajući prostor za meditaciju i opuštanje.
Specifičnost groblja leži u zelenim zidovima thuja, šetnicama od sipine i uređenim grobnim pločama, stvarajući jedinstven sklad arhitekture i prirode.