S krajem godine ponovo su se intenzivirali radovi na održavanju gradskih stabala – od orezivanja, uklanjanja do sadnje. Nakon što su uklonili bolesna i nestabilna stabla, ovih dana naše zaposlenike možete vidjeti u njima puno dražem poslu – sadnji. U ovoj godini bit će zasađeno ukupno 113 mladih stabala.

Broj posađenih stabala u gradu uvijek je veći od broja uklonjenih

Mnogo energije i rada ulažemo u odražavanje ekološke ravnoteže i brigu o stablima. Kada uklanjamo stabla često smo izloženi kritikama. Iako stabla smatramo korisnim i vrlo vrijednim ekološkim kapitalom našega grada, ponekad je ukloniti stablo nužno. Mi to činimo kada takvu procjenu donese naša stručna služba koju predvodi magistrica urbanog šumarstva i zaštite okoliša. Uklonjena stabla uvijek nadomjestimo mladim stablima. Ponekad ne sadimo odmah na istoj lokaciji, jer je tlu potrebno neko vrijeme za oporavak ili nas u tome sprječava infrastruktura, podzemne i nadzemne komunalne instalacije i sl. Kada nije moguće odmah saditi na istoj lokaciji s koje su stabla uklonjena, sadimo na alternativnoj. Broj posađenih stabala u gradu uvijek je veći od broja uklonjenih. Ovih ćete dana na gradskim zelenim površinama sretati naše zaposlenike kako sade mlade sadnice. Sadit će se obični bor, tulipanovac, stupasti grab, lipa, razne vrste hrastova, javora i magnolije, likvidambar, gledičija i još brojne druge vrste koje pridonose očuvanju bioraznolikosti fonda stabala grada Varaždina.

U 2023. godini ukupno je uklonjeno 78 stabala. Stabla se najčešće uklanjaju zbog štetnika i gljiva truležnica koje su uzrokovale bolesti i fiziološki oslabile stabla. Neke su vrste kraćeg životnog vijeka, pogotovo breze i javori, pa ih je potrebno ukloniti zbog starosti i mogućih izvala tijekom nevremena. Vrste koje su se ove godine najviše uklanjale su breze,  javori i smreke.

Bolesti jačeg intenziteta i više štetnika zbog promjene klime

Promjene klime su rezultirale izostankom hladnih zima, a topli i vlažni uvjeti ljeti pogoduju razmnožavanju bolesti i štetnika. Sušna razdoblja ljeti također pridonose stresu stabala, čime se olakšava prodor štetnika i bolesti. Ove godine u Varaždinu smo primijetili značajno narušen izgled crnih borova (Pinus nigra Arnold) zbog prisutnosti patogenih bolesti poput Diplodia pinea (= Sphaeropsis sapinea) i Mycosphaerella pini. Iznenadila nas je i pojava azijske pamučne štitaste uši na likvidambrima i stablima javora negundovca, koja je osim u Varaždinu zabilježena na još samo jednoj lokaciji u Hrvatskoj.  U šumarstvu se do rješenja dolazi strpljivim praćenjem i istraživanjem. Kao i u medicini, za neka stanja ne postoji lijek, ali dobri rezultati postižu se redovitom brigom i održavanjem stabala.

Projektom „Varaždin pod krošnjama“ grad će dobiti više od tisuću novih stabala i grmlja

Prema podacima gradskog Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, za sadnju u sklopu projekta „Varaždin pod krošnjama“ predviđa se preko tisuću komada čak 66 različitih vrsta drvenastog zelenila. Planirana sadnja obuhvaća cijeli prostor grada i neka vangradska naselja (Gojanec, Poljana Biškupečka, Kućan Donji, Jalkovec), kao i sadnje na prostorima gdje su prethodno uklonjena stabla (poput Matoševog trga). Sadit će se na dječja igrališta, zelene površine uz pješačke i biciklističke staze, u dvorišta dječjih vrtića te na sportsko-rekreacijske zone. Vrste, kultivari i sorte birane su na način da budu otpornije na utjecaje klimatskih promjena te su predložene one koje unapređuju uvjete života i bioraznolikost.

U današnjem dobu rastuće svijesti o održivosti i zaštiti okoliša, mnoge tvrtke, udruge pa i pojedini aktivisti su brzo prepoznali vrijednost povezivanja s ekološkim vrijednostima. Međutim, dok se brojni hvale ekološkim inicijativama i proizvodima, postoji zabrinjavajuća pojava koja se krije iza zelene fasade. Riječ je o greenwashingu – marketinškoj praksi koja obmanjuje građane lažnim tvrdnjama o ekološkoj odgovornosti.

Ovaj članak istražuje fenomen greenwashinga te ukazuje na specifičan slučaj s kojim se susrećemo svakodnevno, a to su sveprisutne medijske kampanje o benefitima sadnje mladih stabala. Pita li se itko – što će s tim stablima biti kasnije? Tko će o njima brinuti? Hoće li preživjeti sušu? Nije ih dovoljno samo zasaditi i hvaliti se novim nasadima i brigom za okoliš. Oni koji iskreno žele pomoći promišljaju o budućnosti, troškovima održavanja, rezidbi, oplemenjivanju, navodnjavanju, zaštiti od štetnika. Svi ostali, možda nehotice i u najboljoj namjeri, čine greenwashing.

Izreka kaže ‘put u pakao popločen je dobrim namjerama’. Greenwashing je rijetko uzrokovan zlim spletkama s ciljem obmane – obično je rezultat pretjeranog zanosa entuzijasta ili marketinških stručnjaka koji žele po svaku cijenu pridobiti naklonost javnosti. To ne čudi: Prema GreenPrintovom Indeksu poslovanja održivosti iz 2021. godine, 64% potrošača generacije X bilo bi spremno potrošiti više novca na proizvod ako dolazi od održive marke, a ta brojka se povećava na 75% među milenijalcima.

No za greenwashing tvrtke i ‘lažni ekolozi’ će platiti visoku cijenu. Potrošači i građani su duboko povezani s brendovima kojima vjeruju i vlastitim uvjerenjima. Čak i ako ste izgradili snažan brend, ništa ne uništava povjerenje više nego kada kupci i građani shvate da im se lagalo o nečemu što im je jako važno. Osim samima sebi, greenwasheri najviše će štetiti onim tvrtkama i inicijativama koje zaista imaju održivost utkanu u matricu svojeg poslovanja. Prema istraživanju GreenPrinta, više od polovice (53%) američkih potrošača “ponekad” ili “nikad” ne vjeruje tvrdnjama tvrtki o okolišu. Za očekivati je da će širenjem greenwashinga, ova brojka još više rasti.

Što je točno greenwashing? Greenwashing se odnosi na marketinšku strategiju kojom razne tvrtke i pojedinci pokušavaju stvoriti privid ekološke osviještenosti ili održivosti bez stvarnog ulaganja u ekološke prakse. Oni koriste različite tehnike, poput korištenja zelenih ili ekoloških simbola, riječi ili marketinških slogana kako bi uvjerili javnost da su njihovi proizvodi ili usluge ekološki prihvatljivi.

Prvi puta pojam je upotrijebio stručnjak za okoliš Jay Westerveld 1986. godine razotkrivajući ironiju pokreta ‘spasimo ručnike’ u hotelima koji su različitim porukama pozivali goste na višestruko korištenje ručnika kako bi sačuvali prirodu. U stvarnosti, jedino na što je višestruka upotreba ručnika utjecala bilo je smanjenje troškova hotela, a utjecaj na okoliš bio je potpuno zanemariv.

Prema pisanju Carlyann Edwards iz Business Daily Newsa, zoran primjer greenwashinga su i proizvođači vode u plastičnim bocama koji vrlo često pretjerano naglašavaju svoju zelenu orijentaciju. ‘Koliko ste plastičnih boca vidjeli sa šarenim slikama planinskih vrhova, netaknutih jezera i procvjetale divlje prirode otisnutih na njihovim naljepnicama?’, pita se Edwards naglašavajući notornu činjenicu da su upravo ove tvrtke vodeći proizvođači otpadne plastike.

Ideja je započela u vrijeme kada su činjenice bile teško provjerljive jer su se ljudi informirali iz televizije, radija i tiska. U današnje digitalno doba, stvari za greenwashere ipak stoje malo drugačije.

Zašto se mi bavimo temom greenwashinga? Naša primarna djelatnost je održavanje zelenih površina u gradu Varaždinu. Pri tome vodimo računa o zaštiti starih stabala te redovito sadimo mlada stabla. No, upravo u sadnji mladih stabala krije se zamka u koju danas upadaju mnogi koji promišljaju što treba činiti kako bi se održala bioraznolikost i kvaliteta života u gradovima. Umjesto da fokus bude na održavanju ugljično neutralnih starih stabala, često se ona uklanjaju pod pogrešnom pretpostavkom da su opasna.

Činjenice potvrđuju upravo suprotno – u proteklom desetljeću Varaždinska županija bilježi izuzetno ohrabrujuće podatke kada je u pitanju sigurnost vezana za stara stabla. Tijekom tog razdoblja nije zabilježen ni jedan slučaj u kojem bi staro stablo, uslijed prirodnog pada izazvanog starošću ili nevremenom, dovelo do smrtnih slučajeva ili ozbiljnih ozljeda ljudi. Ova činjenica jasno ukazuje na stabilnost tih stabala i potvrđuje da ona ne predstavljaju prijetnju sigurnosti ljudi.

Posljednjih je godina u medijima prisutna jaka kampanja koja potiče sadnju stabala. Priključili su joj se brojni gradovi, poduzeća, slavne osobe, razni mistici i lovci u mutnome. Sama ideja sadnje stabala nije loša jer je potrebno kontinuirano obnavljati fond stabala. Loše je to da se, uz isticanje dobrih strana sadnje stabala, ne spominju eventualne zamke i ograničenja. Ishitrene, loše planirane i nestručno izvedene akcije sadnje stabala svakodnevni su primjer greenwashinga u našoj okolini jer dovode do povećanih troškova i zapravo izlažu ekosustav riziku i nanose mu štetu. Kako je to moguće? Sadnje stabala trebaju se provoditi planski vodeći računa o resursima kojima će se zasađena stabla održati na životu i osigurati im daljnji rast i razvoj. Jer o stablima koja zasadimo danas trebat će se već sutra brinuti (zalijevanje, orezivanje…), a za to treba imati osigurana financijska sredstva i kadrove. S obzirom da se taj dio često zaboravi, visoke su stope smrtnosti novozasađenih stabala. Stopu njihovog mortaliteta pojačava i često nestručna sadnja, loše sadnice ili loš odabir pozicije sadnje. Sadnja novih stabala koja je sama sebi svrha, bez planova i mogućnosti održavanja, zapravo je greenwashing.

Zaključno, greenwashing je sveprisutna pojava koja ugrožava povjerenje građana u ekološku odgovornost tvrtki i iskrene namjere zelenih aktivista. Dok se mnogi hvale ekološkim inicijativama i proizvodima, često se radi o marketinškom triku bez stvarnog ulaganja u održivost. To se posebno vidi u slučaju sadnje mladih stabala, gdje se često zanemaruje dugoročna briga o stablima i njihovom održavanju. Greenwashing može nanijeti štetu kako tvrtkama, udrugama i pojedincima koji se zaista bave održivošću, tako i okolišu u cjelini. Stoga je važno da građani budu svjesni ovog fenomena i traže stvarne dokaze o ekološkoj odgovornosti prije nego što podrže određenu marku ili inicijativu. Samo kroz transparentnost i odgovornost možemo graditi održivu budućnost.

Nastavljajući na prethodnu temu arborističkih crtica, ovaj blog će se posvetiti europskim standardima u arborikulturi, istražujući tko ih je propisao, zašto su propisani te kako doprinose kvalitetnom upravljanju i održavanju drvenastog zelenila, posebno stabala u urbanim prostorima.

Europski standardi u arborikulturi (European Arboricultural Standards – EAS) osmišljeni su i usvojeni s ciljem unapređenja upravljanja i održavanja stabala u urbanim okruženjima. Ova inicijativa postaje sve važnija u kontekstu suvremenih izazova poput klimatskih promjena, gdje uloga stabala postaje izraženija. Također, planira se implementacija ovih standarda u obrazovanju stručnjaka, arborista i drugih djelatnika u području arborikulture.

Europsko vijeće za arborikulturu (The European Arboricultural Council – EAC), u suradnji s partnerima diljem Europe, aktivno je sudjelovalo u razvoju EAS smjernica. Ovo partnerstvo uključivalo je 12 organizacija iz različitih dijelova Europe, obuhvaćajući privatne tvrtke, obrazovne institucije, udruženja arborista i istraživačke centre.

Inicijalno, TeST (Technical Standards in Tree Work) projekt, financiran od strane EU, bio je ključan za razvoj EAS smjernica. Projekt je trajao tri godine (rujan 2019. – kolovoz 2022.) i imao je za cilj održavanje dobre prakse u radu sa stablima te pružanje općeprihvaćenih smjernica za planiranje i održavanje zelenih prostora sa stablima.

Rezultat projekta su tri općenito prihvaćena europska standarda u arborikulturi:

• European Tree Pruning Standard – Europski standard za orezivanje stabala
• European Tree Planting Standard – Europski standard za sadnju stabala
• European Tree Cabling & Bracing Standard – Europski standard za sidrenje/učvršćivanje stabala

U budućnosti, planiraju se dodatna tri standarda u okviru projekta ECoST (European Consulting Standards in Tree Work). Ovi standardi će se fokusirati na savjetovanje o procjeni i vrednovanju stabala te zaštitu stabala na gradilištima:

• European Tree Assessment Standard – Europski standard za procjenu stabala
• European Tree Valuation Standard – Europski standard vrednovanja stabala
• European Tree Protection on Construction Sites Standard – Europski standard za zaštitu stabala na gradilištima

Važno je napomenuti da, unatoč njihovoj važnosti, ove smjernice nisu zakonski propisane, već predstavljaju preporuku europskih stručnjaka iz područja arborikulture. U skladu s budućim zakonodavnim promjenama, očekuje se da će ove smjernice dobiti veći pravni status.

Sve dodatne informacije o EAS smjernicama, uključujući i same smjernice na engleskom jeziku, možete pronaći na ovoj poveznici.

Danas u svijetu postoje brojne organizacije čiji je zadatak istraživati, unaprjeđivati i primjenjivati znanstveno utemeljene radnje na stablima koje su izvedive i primjerene za stabla i njegov okoliš, a što je potvrđeno u praksi.

Kao nastavak na temu prethodnog bloga, u ovom blogu bit će navedeni neki od certifikata i kvalifikacija za njegu stabala s kojima se možemo susresti i u Hrvatskoj. Priznatim certifikatima u arborikulturi u Hrvatskoj temelj su certifikati vanjskih organizacija.

Najčešći i jedini certifikati vezani za njegu stabala priznati u Europi i Hrvatskoj su European Tree Worker – ETW, European Tree Technician – ETT i VETcert čije značenje će u ovom blogu biti detaljnije opisano. To su priznati certifikati Europskog vijeća za arborikulturu (EAC – European arboricultural council).

Uz ove rangirane certifikate postoje brojni certifikati koji se tiču poslova i radnji oko stabala, a neki od njih su certifikat – penjačka tehnika uz pomoć užeta razina A, certifikat – rukovoditelj hidraulične platforme, certifikat – ovlašteni stručnjak za stanišne strukture na stablima, certifikat – ispitivanje strukture drva stabala (rezistografija), certifikat – ispitivanje stabilnosti stabla uz pomoć metode poteznog testa, certifikat – specijalist za veteranska stabla (konzultantski  i/ili praktični stupanj) i još mnogi drugi certifikati.

Stjecanje nekih od ovih spomenutih certifikata omogućeno je u Hrvatskoj, dok se većina certifikata ipak treba polagati van granica u Europskim zemljama.

Certificirani European Tree Worker – ETW

U ovom blogu najviše ćemo se baviti objašnjenjem kvalifikacije za European Tree Worker-a – ETW s kojom se može pohvaliti i naše komunalno poduzeće Parkovi d.o.o. čiji jedan djelatnik posjeduje certifikat za ETW.

ETW – Europski njegovatelj stabala obavlja operacije na stablima s ciljem održavanja stabala zdravim i sigurnim. Oni djeluju na temelju znanja i vještina iz područja arborikulture i uzimaju u obzir pitanja očuvanja, zaštite okoliša i sigurnosnih propisa. Poslovi njegovanja stabala zahtijevaju temeljitu i visokokvalificiranu obuku s posebnim fokusom na sigurnost na radu.

ETW stručnjak stjecanjem certifikata kompetentan je za održavanje urbanih stabala uzevši u obzir zdravstveno stanje stabala, ali i sigurnost ljudi i imovine koji ga okružuju. Cilj održavanja su zdrava, sigurna i estetski poželjna stabla koja se ostavljaju u naslijeđe budućim generacijama. Za ovu vrstu posla potrebno je dobro vladanje tehnikama rezidbe stabala, podupiranja i rušenja urbanih stabala, dobro poznavanje općih vještina u arborikulturi i poznavanje tehnika pristupa stablima uz stalno poštivanje i provođenje sigurnosti. Obuka ETW-a pokriva opća znanja iz područja arborikulture, biologije i mehanike (statike) stabala. Rad na stablima zahtijeva visoku tehničku i fizičku osposobljenost, kao i posebnu i sveobuhvatnu obuku u različitim tehnikama koje se razvijaju, posebno u pogledu zaštite na radu.

U Hrvatskoj je izobrazbu nekolicine certificiranih ETW stručnjaka omogućila Hrvatska udruga za arborikulturu (HUA) sa suradnicima (EAC). HUA je 2014. godine osigurala tečaj za ETW-a gdje je EAC (Europsko vijeće za arborikulturu) pojedincima koji su položili ispit dodijelio certifikat i profesionalnu iskaznicu o stjecanju stručne kvalifikacije E-Tree-Worker-a što se priznaje u EU, SAD-u i još mnogim zemljama svijeta.

Detaljnije o tečaju koji omogućava ETW izobrazbu možete pročitati na poveznici http://www.hua.hr/vijesti.aspx?id=34 .

Također, HUA je 2014. godine održala stručni tečaj iz arborikulture „Prosudba zdravstvenog stanja i statike stabla“ za osobe koje obavljaju nadzor ili rukovode radovima sadnje, njege, zaštite i kontrole stabala u urbanom prostoru te za rukovodeće projektantske djelatnike. Prosudba zdravstvenog stanja temeljila se na vizualno kontrolnoj metodi. Cilj tečaja bio je upoznati rukovodeći kadar komunalnih i drugih poduzeća s time kako upravljati urbanim stablima te je polaznicima izdana Potvrda koja je slična, ali nije ravnopravna s certifikatom ETW-a.

Certificirani European Tree Technician

ETT –  Europski tehničar za stabla definira se kao osoba zaposlena u nižem ili srednjem menadžmentu ili koja preuzima nadzornu ulogu u arborikulturi.

Osobito djeluju na temelju aktualnih najboljih praksi u arborikulturi, očuvanju bioraznolikosti, zaštiti okoliša i sigurnosti na radu. Njihovo područje kompetencije također će uključivati tehnička znanja, organizacijske i nadzorne vještine.

Certificirani stručnjak za veteranska stabla – VETcert

Upravljanje veteranskim stablima zahtijeva veliku vještinu i znanje i a certifikacija VETCert je način da se najvještiji izvođači istaknu iz gomile. Paneuropska shema certificiranja VETcert razvijena je za stručnjaka za veteranska stabla na dvije razine: praksi i savjetovanju.

Kako bi se postalo VETcert certificirani stručnjak za veteranska stabla, potrebno je imati preduvjetnu razinu kvalifikacije i iskustvo te pokazati znanje i vještine na razini minimalnih standarda kako je navedeno u VETcert standardnom dokumentu za relevantnu razinu.

Kako bi se dokazalo kandidatovo znanje, vještine i iskustvo stečeno obukom i radnim iskustvom kandidata, certifikacijski centar će ponuditi ispit za kandidata na dvije razine, praktičkoj razini i konzultantskoj razini. Svaki ispit uključuje pismene dijelove i dio praktičnih vježbi.

 Mogućnost stjecanja ovog certifikata u Hrvatskoj ne postoji, ali hrvatski stručnjaci mogu ga položiti u drugim europskim zemljama koje omogućavaju izobrazbu za ovaj certifikat.

–              Certified Veteran Tree Specialist practical level (VETCert prac.)

–              Certified Veteran Tree Specialist consultant level (VETCert cons.)

Plan budućih nacionalnih certifikacija – Hrvatski certificirani arborist

Radnik na tlu – Osnovna certifikacija u kojoj se testiraju temeljna znanja iz arborikulture i urbanog šumarstva.

Penjač na stablo – Certifikacija koja ispituje mogućnosti kandidata u sigurnom i stručnom pristupu rada na stablu tehnikom penjanja uz pomoć užadi.

Uvjet je položen certifikat Hrvatski certificirani arborist – Radnik na tlu

Rukovatelj hidraulične platforme –  Certifikacija koja ispituje mogućnosti kandidata u sigurnom i stručnom pristupu rada na stablu korištenjem hidraulične platforme.

Uvjet je položen certifikat Hrvatski certificirani arborist – Radnik na tlu

Kontrolor stabala – Certifikacija koja ispituje mogućnosti kandidata u prikupljanju osnovnih podataka o stablu (bot. vrsta, dendrometrija) i utvrđivanje stanja vitaliteta, zdravstvenog stanja i stabilnosti stabla.

Uvjet je položen certifikat Hrvatski certificirani arborist – Radnik na tlu

Konzultant – Cetifikacija koja ispituje mogućnosti kandidata da obavlja stručne i savjetodavne poslove vezane uz zaštitu i njegu stabala, posebice onih koje rastu izvan šume.

Nastavljamo temu urbanog šumarstva, posebno se fokusirajući na ulogu arborista u održavanju zelenih površina. Kako bismo razlikovali urbanog šumara od arborista, prvo ćemo istražiti kompetencije i zadatke arborista.

Opis zanimanja i kompetencije arborista

Arboristi, bilo samostalno ili u timu, obavljaju održavanje drvenaste vegetacije u urbanim područjima. Njihove aktivnosti uključuju sadnju, njegu, prihranu, navodnjavanje te zaštitu drvenaste vegetacije od bolesti i štetnika. Također, brinu o zaštiti stabala na gradilištima, sanaciji oštećenih stabala, orezivanju i oblikovanju stabala te izvode sječu tj. propisno uklanjanje stabala u urbanom okruženju ako je to nužno.  Mnoge tvrtke i ustanove bave se uklanjanjem stabala i tome pristupaju drugačije nego što bi taj posao odradio certificirani arborist.

Uvjeti rada i poslovi arborista

Arboristi rade na otvorenom prostoru, izloženi utjecaju klimatskih prilika. Njihov posao obuhvaća radove na visini i upotrebu raznih alata, uključujući motornu pilu. Kako bi se nosili s izazovima, koriste osobnu zaštitnu opremu. Njihovi zadaci uključuju rad s pesticidima radi zaštite drvenaste vegetacije.

Certifikati i standardi

Certifikati se dodjeljuju prema razini znanja i specifičnosti radnog područja, poput certificiranog arborista/komunalnog stručnjaka ili certificiranog majstora arborista.

Razlika između urbanih šumara i arborista

Arboristi su specijalizirani za rad s drvenastom vegetacijom, dok urbani šumari trebaju poznavati i ekološke aspekte upravljanja zelenim površinama. Suradnja između ova dva zanimanja ključna je za unaprjeđenje urbanog šumarstva.

Arboristi u Hrvatskoj

Dok se čeka na uvođenje obrazovanja za arboriste u hrvatski sustav, edukacije izvan Hrvatske omogućavaju stjecanje potrebnih vještina. Neki urbani šumari mogu biti osposobljeni za arborističke radove, iako je to trenutno rijedak slučaj.

Promicanje arborista i suradnja

Promicanje zanimanja arborista doprinijet će razvoju urbanog šumarstva. Interdisciplinarna suradnja s urbanistima, arhitektima i drugim strukama ključna je za kvalitetne projekte.

Zaključak

Dok se čeka potvrda uvođenja arborista u hrvatsko školstvo, vanjske edukacije pružaju priliku za stjecanje potrebnih vještina. U sljedećoj temi bloga, istražit ćemo certifikate i kvalifikacije za njegu stabala priznate u Europi i Hrvatskoj.

Povodom skorog Dana urbanog šumarstva koji se obilježava 15. studenoga, odabrali smo vam u ovotjednom blogu predstaviti urbane šumare i ovu specifičnu granu šumarstva, pojasniti vam osnovne pojmove te temeljne razlike između šumarstva i urbanog šumarstva. Upravo kako bi se stavio naglasak na ovu bitnu granu, Dan urbanog šumarstva obilježava se na inicijativu Sekcije za urbano šumarstvo 15. studenog, u spomen na prvi hrvatski stručni skup o urbanom šumarstvu održan istog datuma 2019. godine u Osijeku. 

Što je urbano šumarstvo? Prema članku 8. Zakona o šumama (NN 115/8, 98/19), urbano šumarstvo je specijalizirana grana šumarstva koja se fokusira na uzgoj i održavanje ekosustava u urbanim područjima. Ovo uključuje radove usmjerene na stvaranje povoljnih uvjeta za posjetitelje, podizanje estetske i rekreativne vrijednosti urbanih, park šuma te ostalih šuma i šumskih zemljišta koja su izložena većem broju posjetitelja.

Urbano šumarstvo vs. klasično šumarstvo Dok je klasično šumarstvo usredotočeno na potrajno* gospodarenje šumama u svrhu ekonomske iskoristivosti drvne mase uz redovito pošumljavanje i zaštitu, urbano šumarstvo se fokusira na uzgajanje i očuvanje urbanih šuma pod određenom zaštitom, s ciljem unaprjeđenja općekorisnih funkcija šuma u urbanim sredinama.

Što su urbane šume? Prema Zakonu o šumama (NN 68/18), urbane šume obuhvaćaju šume i šumska zemljišta planirana prostornim planovima unutar ili uz građevinsko područje naselja. One značajno utječu na kvalitetu života stanovnika, pružajući uvjete za odmor, rekreaciju te obuhvaćaju područja kao što su kampovi, golf igrališta i druga sportsko-rekreacijska područja.

Arborikultura u urbanom šumarstvu Arborikultura je znanstvena disciplina unutar urbanog šumarstva koja se bavi sadnjom, njegom i kultiviranjem stabala u urbanim sredinama. Ova disciplina obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju s ciljem sprječavanja malformacija i očuvanja vitalnosti stabala u urbanim područjima.

Uloga i obrazovanje urbanog šumara Urbanog šumara karakterizira specifično znanje stečeno tijekom preddiplomskog i diplomskog studija na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu. Njegova uloga obuhvaća razumijevanje razvojnih procesa i potencijalnih problema stabala u urbanim sredinama.

Zaposlenje i kompetencije urbanih šumara Preddiplomski i diplomski studij urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša osnovan je prije dvadesetak godina te je među najmlađim smjerovima na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije. Diplomirani urbani šumar može se zaposliti u različitim sektorima, uključujući zaštićene objekte prirode, upravne organe, hortikulturna i komunalna poduzeća, istraživačke institucije te obrazovanje. Njegove kompetencije obuhvaćaju razumijevanje urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša te sposobnost izrade ekoloških studija. I mi među našim kadrovima imamo urbanog šumara (preciznije urbanu šumaricu). 

Razvoj urbanog šumarstva i razlika između urbanih šumara i arborista Urbano šumarstvo je još uvijek u razvoju, a važno je educirati javnost o njegovoj važnosti, posebno u komunalnim poduzećima. O razlici između urbanih šumara i arborista pročitajte u sljedećem blogu u kojem ćemo se baviti ulogom i specifičnostima arborista u urbanom šumarstvu.  

*potrajno – stručni termin, odnosi se na uzgojne mjere koje omogućavaju podizanje i očuvanje šume za buduće generacije. Pojam je uveden u šumarstvo prije više od sto godina, a prije par godina ekolozi su ga aktualizirali pa je sad poznatiji kao ‘obnovljivo’. To znači da se materijal iz šume može uzimati, a da ga u šumi ne bude manje, već više. (Izvor: Wikipedia)

U ovom jesenskom razdoblju svakodnevno možete uživati u šarenim vizurama koje vam pružaju stabla. Jesen karakterizira posebna boja listova na drveću u šumama, gradovima i proplancima. No, jeste li se ikada zapitali zašto većina stabala mijenja boju tijekom ove sezone? Ključnu ulogu u ovom prirodnom procesu igraju biljni pigmenti prisutni u listovima i drugim dijelovima stabala. U nastavku ćemo razjasniti kako ti pigmenti utječu na promjenu boje listova.

Prije nego što detaljnije razmotrimo ulogu biljnih pigmenata, važno je napomenuti da je promjena boje listova najizraženija kod listopadnih stabala, a vrsta boje (žuta, narančasta ili crvena) ovisi o vrsti stabla i omjeru pojedinih biljnih pigmenata.

Najčešći biljni pigmenti prisutni u listovima stabala su klorofil i karotenoidi koji uključuju ksantofile i karotene. Također, postoje i drugi pigmenti iz skupine flavonoida, poput flavona, flavola i antocijanina.

Tijekom većeg dijela vegetacijske sezone listovi većine vrsta stabala dominiraju zelenom bojom. To je posljedica klorofila, biljnog pigmenta prisutnog u kloroplastima, koji je ključan za proces fotosinteze. Klorofili apsorbiraju plavu i crvenu svjetlost, reflektirajući zelenu, što daje listu zelenu boju. Različite nijanse zelene boje ovise o spektru boja koje apsorbira vrsta klorofila i njihovom omjeru u listu. Također, prisutnost drugih pigmenata može utjecati na zelene nijanse listova.

Molekule klorofila su osjetljive na intenzivnu sunčevu svjetlost i temperaturne promjene te se lako razgrađuju, što zahtijeva konstantnu sintezu novih molekula klorofila. U jesenskom razdoblju, kada dani postanu kraći i svjetlost je reducirana, sinteza klorofila usporava i na kraju prestaje. Tada stabilniji biljni pigmenti poput ksantofila (žute boje), karotena (narančaste boje) i antocijanina (crvene, plave i ljubičaste boje) preuzimaju primat, ovisno o njihovim udjelima u listovima.

Antocijanini apsorbiraju valne duljine plave, plavo-zelene i zelene svjetlosti, što ih vizualno čini crvenima. Ovisno o kemijskoj skupini vezanoj za molekulu antocijanina, mogu poprimiti crvenu (metilna skupina) ili plavu (hidroksilna skupina) boju.

Antocijanini se obično počinju stvarati u listovima tek ujesen, kada biljka ili stablo počne razgrađivati klorofil. Međutim, stabla s trajnom ljubičastom ili crvenom bojom listova tijekom cijele vegetacije obično imaju visoke koncentracije antocijanina, ali to ne znači da u takvim listovima nema klorofila. Kod takvih biljaka on je prisutan u manjoj količini, ipak dovoljnoj za proces fotosinteze odnosno proizvodnju hrane.

Na kraju, listovi prelaze u smeđu boju, što može nastati odmah nakon zelene ili postupno. Za smeđu boju listova odgovorni su tanini, iako ne spadaju u biljne pigmente. Tanini su molekule prisutne u biljnim tkivima a obavljaju različite funkcije, uključujući skladištenje šećera i zaštitu od bolesti i štetnika.

Osim boje, važno je razmotriti i proces opadanja listova. Postoje različiti scenariji, uključujući opadanje listova dok su još obojeni i opadanje kada su već posmeđili. Neke vrste stabala mogu zadržati smeđe i odumrle listove u krošnji do proljeća, prije nego što ponovno propupaju. Većina ih ipak odbacuje lišće ujesen prije ulaska u fazu mirovanja, iako zbog različitih stresova taj proces može krenuti i ranije.

Na pojavu raznih boja listova ujesen utječu faktori kao što su temperatura, svjetlost, dostupnost vode, nadmorska visina, lokalna mikroklima i položaj lista u krošnji. Suhi i vedri jesenski dani s nižim temperaturama idealno su vrijeme za raznolikost boja. Stvaranje antocijanina rezultira jarkim crvenim bojama listova.

Konačno, postoje različite teorije o tome zašto stabla mijenjaju boje ujesen. Neki smatraju da jarka boja lišća odbija štetočine poput lisnih uši, sugerirajući opasnost. Osim toga, kemijske tvari u listovima također igraju ulogu u obrambenim mehanizmima stabala. Druga teorija sugerira da stabla privlače ptice koje se hrane njihovim plodovima, što pridonosi širenju sjemena na različita područja.

Zaključno, jesenska promjena boje listova predstavlja čudesni prirodni fenomen koji nam donosi šarene pejzaže i inspirira nas svojom ljepotom. Biljni pigmenti, poput ksantofila, karotena i antocijanina, ključni su akteri ovog procesa koji se odvija u listopadnim stablima tijekom jeseni. Ova promjena boje listova podsjeća nas na složenost prirode i njenih mehanizama te pruža dublje razumijevanje ekosustava i uloge stabala u okolišu.

Prisutnost bolesti i štetnika na stablima oduvijek je dio prirodnog ekosustava. No, ključna razlika između prošlih vremena i danas leži u promijenjenim uvjetima koji su doveli do povećanja broja i intenziteta određenih vrsta. Svako stablo ima svoje specifične ekološke zahtjeve, a isto tako, bolesti i štetnici se mogu klasificirati prema klimatskim uvjetima i domaćinima, tj. vrsti stabla na kojem se razvijaju.

Ovisno o domaćinu, bolesti i štetnici se mogu podijeliti na one specifične za određene vrste stabala i one koje napadaju više različitih vrsta. Neki štetnici i bolesti su prilagodljivi i ne zahtijevaju specifične uvjete za preživljavanje.

Posljednjih desetljeća svjedoci smo povećanja broja insekata poput bubamara i smrdljivih martina, kao i štetnika na stablima, što je uzrokovano klimatskim promjenama. Promjene klime su rezultirale izostankom hladnih zima, a topli i vlažni uvjeti ljeti pogoduju razmnožavanju bolesti i štetnika. Sušna razdoblja ljeti također pridonose stresu stabala, čime se olakšava prodor štetnika i bolesti. U nastavku ovog bloga, analizirat ćemo neke od bolesti i štetnika prisutnih u gradu Varaždinu, koji ozbiljno ugrožavaju estetiku stabala, a za koje ne postoje učinkovite mjere suzbijanja.

Patogene bolesti Diplodia pinea (= Sphaeropsis sapinea) i Mycosphaerella pini Ove godine, primijetili smo značajno narušen izgled crnih borova (Pinus nigra Arnold) u gradu Varaždinu, ali i u drugim gradovima u okruženju. Simptomi uključuju sušenje mladih izdanaka i iglica, praćeno pojavom crvenog prstena oko iglica. Ovi simptomi ukazuju na prisutnost patogenih bolesti poput Diplodia pinea (= Sphaeropsis sapinea) i Mycosphaerella pini, koje se javljaju u Varaždinu isključivo na crnim i običnim borovima. U težim slučajevima ove bolesti dovode do potpunog sušenja borova. Nažalost, za velike borove učinkovite metode liječenja su ograničene. Uklanjanje zaraženih dijelova i daljnje praćenje situacije često su jedine izvedive mjere.

Što se tiče primjene fungicida, ona je moguća samo kod mladih biljaka u rasadnicima, ako se radi samo o crvenoj prstenastoj pjegavosti borovih iglica. Nažalost, ne postoji čarobni štapić za potpuno rješenje ovih bolesti. Ako se trend sušenja iglica crnih borova nastavi, razmotrit ćemo sadnju otpornijih vrsta borova, iako većina borova ima svoje specifične bolesti. Kod sadnje crnih borova, treba osigurati uvjete za izbjegavanje sušnog stresa i izbjegavati gustu sadnju.

Stjenice Jedan od štetnika čiji se broj povećao zbog klimatskih promjena su platanine mrežaste stjenice – Corythuca ciliata. Ovi insekti napadaju platane, a njihovom aktivnošću dolazi do žućenja i opadanja lišća. Zaštita platana od ovih stjenica nije jednostavna, a metode kao injektiranje insekticida nisu dugoročno učinkovite. Jedan od mogućih zahvata je uklanjanje vanjske kore na deblu ispod koje se stjenice zadržavaju, no zbog velike dimenzije odraslih platana, to je vrlo izazovan zahvat.

Uz povećanje broja plataninih stjenica, primjećuje se i povećanje broja lipinih stjenica i drugih štetnika. Lipine stjenice, poput vatrene stjenice – Pyrrhocoris apterus L, obično se nalaze na deblima starijih stabala. Druga često prisutna vrsta je crna sljezova stjenica – Oxycarenus lavaterae F. Ove stjenice ne prouzrokuju značajniju štetu na stablima, pa za njihovo suzbijanje nisu potrebne posebne mjere.

Iako ovi problemi nisu razlog za paniku, važno je prepoznati ih i pristupiti im sa strpljenjem i razumijevanjem. Rješavanje problema ponekad zahtijeva mnogo vremena, truda i financijskih resursa. Kao i u medicini, i  u šumarstvu se do rezultata dolazi dugotrajnim istraživanjem. Za neke bolesti još nema lijeka, ali pojedina problematična stanja stabala mogu se riješiti ako im se omoguće uvjeti za vitalan život. Kao što je čovjek otporniji dok radi na vlastitom imunološkom sustavu, tako su i stabla vitalnija ako primjerice imaju dovoljno mjesta za razvoj korijena, rastu u rahlome tlu, te imaju dovoljno hranjiva i vlage, ovisno o njihovim ekološkim zahtjevima. Prisutnost štetnika na stablima je neizbježna no važno je reći kako to ne mora biti razlog za brigu. Osim u ekstremnim slučajevima, stablo će živjeti normalno, a ne moramo ni strepiti od opasnosti od stjenica za ljude. Ubod stjenice neće izazvati veću reakciju nego što bi izazvao ubod komarca, stoga nema potrebe za invazivnim metodama suzbijanja štetnika, a pogotovo ne za uklanjanjem napadnutih stabala. Suradnja između struke, gradova i građana je ključna u očuvanju urbanih šuma. Gradovi, uključujući Varaždin, ulažu napore u očuvanje zelenih površina, no ograničeni su resursima. Razumijevanje i podrška svih aktera pomažu u pronalaženju održivih rješenja i dugoročnom očuvanju urbanih šuma.

Kao što i ljudi postaju veterani, tako i stabla starije dobi postaju izuzetno vrijedni čuvari naših gradova. U ovom blogu smo istražili kako ta stabla žive i funkcioniraju u urbanim okruženjima. Odgovor na pitanje želimo li veterane u našim gradovima je jasan – da, njihova vrijednost je neprocjenjiva. No, kao svi stariji članovi zajednice, i starija stabla zahtijevaju posebnu brigu i pažnju. Njihovo stanje i lokacija nisu nevažni faktori.

Stara stabla često se suočavaju s fiziološkim problemima, uključujući mnogo suhih grana i prisutnost raznih organizama kao što su patogene gljive truležnice i štetnici. Bioraznolikost u ekosustavu stabla je, s aspekta očuvanja prirode, poželjna, a ponekad i mlađa stabla mogu imati slične karakteristike, osobito ako su oštećena ili rastu na degradiranim staništima. No, važno je shvatiti da takve karakteristike nisu inherentno opasne ili nepoželjne u urbanim sredinama.

Kada se ove karakteristike kod starih stabala pretjerano razviju, važno je ograničiti ljudsku prisutnost u njihovoj neposrednoj blizini radi sigurnosti. Najbolje je kad stara stabla rastu u parkovima i perivojima gdje imaju optimalne uvjete za dugovječnost, te istovremeno pružaju idealno stanište za korisne, ali nažalost u gradovima rijetko prisutne životinje i mikroorganizme.

Stara stabla s manjim oštećenjima i oboljenjima mogu se prihvatiti na gotovo svim lokacijama u gradovima i selima, u parkovima, alejama, drvoredima itd. Ključno je da ih stručnjaci redovito kontroliraju prema potrebi i vremenskim uvjetima. Nekim stablima će tako biti dovoljan godišnji pregled, dok se drugima mora posvetiti pažnja na mjesečnoj ili čak tjednoj razini.

Stara stabla s ozbiljnim oštećenjima nisu prikladna za parkirališta, drvorede uz prometnice ili u blizini dječjih igrališta. No, to ne znači da na takvim lokacijama ne mogu slobodno živjeti stara vitalna stabla koja ne pokazuju znakove suhih ili bolesnih grana.

Kako zaključujemo, prisutnost starih stabala u urbanim sredinama je poželjna jer pridonose sprječavanju sterilnosti gradova. Osim toga, budući da predstavljaju staništa za mnoge životinje i mikroorganizme, znatno obogaćuju bioraznolikost u urbanim ekosustavima.

Očuvajmo i brinimo se o starim stablima kako bismo zajedno stvarali zdravije i prirodnije gradove za buduće generacije.

Održavanje zelenila u urbanim sredinama zahtijeva ozbiljan pristup i suradnju između građana i stručnjaka. U ovom blogu želimo razjasniti nekoliko učestalih zabluda o održavanju gradskih zelenih površina te pružiti korisne smjernice za pravilno postupanje kada želite doprinijeli zdravlju stabala i općem uređenju gradskih zelenih površina.

Ponekad građani preuzimaju inicijativu u brizi za stabla na javnim površinama, no iako to čine s najboljim namjerama, često nesvjesno nanose štetu. U ovom blogu ćemo vam skrenuti pažnju na nekoliko situacija u kojima intervencije građana nisu preporučljive jer mogu ugroziti stabla. Također, izražavamo zahvalnost svima koji redovito prijavljuju promjene na stablima, štetnike, suhe ili bolesne grane, te vas potičemo da nastavite s tom korisnom praksom.

Postavljanje otkosa trave uz debla stabala

Pokrov kojeg zovemo malč, a može biti organskog ili anorganskog porijekla,  koristan je za stablo jer zadržava vlagu u zoni korijenskog sustava, sprečava nicanje i širenje korova te postepeno otpušta hranjive tvari u tlo. Otkos trave može poslužiti kao pokrov čijom razgradnjom se obogaćuje tlo. No, ako se pokrov postavi oko debla na zonu korijenovog vrata previsoko od tla, to može stvoriti vlažne uvjete idealne za razvoj bolesti, posebno poznate bolesti zone korijenovog vrata Phytophtora sp.

Zašto posaditi stablo nije uvijek dobra ideja?

Zapravo, posaditi stablo uvijek je dobra ideja, ako se prije toga dobro informirate. Uvjerite se je li pozicija na koju namjeravate saditi pogodna za vrstu koju ste izabrali, hoće li stablo imati povoljne uvjete za rast i razvoj, kolika je očekivana visina drveta te hoće li tijekom rasta ometati plinske, vodovodne i električne instalacije i sigurnost vašeg doma. Važno je znati koliko je često mladu biljku potrebno navodnjavati te koje vas obaveze očekuju u sljedećih deset, dvadeset pa i više godina. Za održavanje stabla potrebno je izdvojiti vrijeme, ali i određeni dio kućnog budžeta. Bit će ga potrebno orezivati, prihranjivati i štititi od bolesti i štetnika. Sve napisano vrijedi za sadnju u vlastitom dvorištu, ali zbog svega navedenog važno je da nikako ne sadite stabla samostalno na javnim površinama. To nipošto ne znači da vas ne podržavamo u nastojanjima da vaš kvart bude zeleniji, uredniji i ljepši.  Kada imate prijedlog i mislite da bi na nekoj javnoj površini bilo dobro zasaditi nova stabla, obavezno nas kontaktirajte kako bismo provjerili je li ta površina prikladna, mogu li se tamo stabla razvijati bez ugrožavanja sigurnosti i imovine ljudi, podzemne i nadzemne infrastrukture, i sl.

Orezivanje stabala

Redovito orezivanje stabala u gradu je nužno zbog njihova zdravlja, a posebno u slučajevima kada pretjerano izrasle grane ugrožavaju fasade stambenih zgrada, prozore i balkone. Suhe i bolesne grane potrebno je na vrijeme ukloniti kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti i minimalizirala se potencijalna opasnost njihovog pucanja kod jače kiše i vjetra. Oluje kakve su nas zadesile ljetos očekujemo i ubuduće, stoga nam je suradnja s građanima ključna. Cijenimo kada nam prijavite stabla za koja sumnjate da su kritična i kada nam poslije oluje javite lokacije na kojima primijetite otkinuto granje. Uvijek razmotrimo svaku vašu prijavu, a ako ne dođemo uskoro, znajte da je to zbog povećanog opsega posla u izvanrednim okolnostima, te da ćemo svakako doći u najkraćem mogućem roku.

Kod orezivanja, česta je zabluda da se ovaj postupak nužno mora odrađivati periodično. Prečesta ili drastična orezivanja te rezovi prevelikih promjera za neke vrste znače sigurnu smrt. Primjerice, kod obične breze orezuju se suhe i prelomljene grane pri čemu se ne preporučuju rezovi promjera većeg od 10 centimetara. Rane od reza na brezi sporo zacjeljuju i sve više od toga oslobodilo bi prolaz zarazi gljivama truležnicama. Umjesto drastičnog orezivanja, moguće je odraditi stručne zahvate na krošnji kako bi se ona stabilizirala što je odlično rješenje kada stablo primjerice ometa prolaz pješacima ili sl.  Zbog svega navedenog, molimo vas ne orezujte samostalno stabla na javnim površinama. Umjesto toga, radije kontaktirajte nas, jer naši će stručnjaci najbolje znati kako je potrebno pravilno postupiti. 

U situacijama gdje stabla dominiraju visinom nad okolnim građevinama, naglašavamo važnost redovitog nadzora i održavanja žljebova. Pravovremeno i temeljito čišćenje ovih kanala značajno umanjuje rizik od začepljenja i, posljedično, minimizira financijske izdatke za sanaciju eventualnih posljedica. Zaključno, želimo naglasiti kako smatramo da vaše mišljenje i angažman imaju neprocjenjivu vrijednost za naš grad. Stoga vas pozivamo da slobodno dijelite svoje ideje i primjedbe, jer zajedno možemo znatno doprinijeti stvaranju održivijeg i estetski ugodnijeg urbanog okoliša u Varaždinu.