Razvojne životne faze šumskih vs. urbanih stabala

Što mislite, žive li duže stabla u gradovima ili šumama? Razvijaju li se na jednaki način? Iako postoje neke sličnosti, stabla u gradovima i stabla u šumama žive sasvim drugačijim životima, baš kao i mi ljudi.

Što su šumske sastojine i koje su njihove razvojne faze?

Šumska sastojina je kao “komad šume” u kojem su stabla slična po vrsti, starosti i načinu na koji rastu. Zamislite da u šumi naiđete na područje gdje sva stabla izgledaju vrlo slično – to bi bila šumska sastojina. To je dio šume koji je prilično ujednačen i zbog toga ga šumari tretiraju kao jednu cjelinu kada planiraju radove poput sječe ili sadnje novih stabala. Razvojne faze šumskih sastojina opisane u znanstvenim radovima Anića (1963.), Dekanića (1983.) i Matića (1986.) su sljedeće:

• Ponik: mlade biljčice stabala koje su mlađe od jedne godine i razvile su se iz sjemena
• Pomladak: stadij razvoja stabala od jedne godine do trenutka kada im se počne oblikovati deblo i krošnja
• Mladik: stadij od formiranja debla i krošnje do završetka rasta stabla u visinu
• Mlada sastojina: stadij u kojem usporava rast stabala u debljini, volumenu i visini
• Srednjodobna sastojina: obuhvaća polovicu životnog vijeka šume, kada se rast stabala smanjuje i šuma poprima svoj karakterističan oblik
• Starija sastojina: razdoblje oko dvije trećine životnog vijeka šume, kada stabla još uvijek rastu, ali šumarski zahvati više ne utječu značajno na kvalitetu šume
• Stara sastojina: Stabla na kraju svog životnog ciklusa u šumskom gospodarenju

Razvojne faze urbanih stabala

Razvojne faze ili fiziološku dob stabala u urbanim uvjetima prema arborikulturnom standardu definiramo na sljedeći način:

• Mlado stablo u fazi prilagodbe (aklimatizacije): stablo visine do 1 metar koje raste iznad konkurentne vegetacije (poput korova i grmlja) ili novo posađeno stablo koje se još prilagođava uvjetima
• Prilagođeno (aklimatizirano) mlado stablo: mlado stablo koje se uspješno razvija i počinje oblikovati krošnju
• Srednjedobno stablo: Stablo s već razvijenim karakteristikama svoje vrste i izraženim rastom u visinu
• Zrelo stablo: stablo koje više ne raste puno u visinu, ali još uvijek povećava svoj volumen
• Stablo u odumiranju (senescentno stablo): stablo koje pokazuje znakove umiranja, uključujući:

1. Odumiranje dijelova krošnje,
2. rast novih dijelova ispod krošnje,
3. prisutnost drugih organizama,
4. povećan udio mrtvog i raspadajućeg drva.

Stara stabla u šumama potpuno su drugačija od onih u urbanim područjima. Suprotno očekivanjima, stabla u gradovima često požive više godina od onih u starim šumskim sastojinama. Iako šumska stabla teoretski i praktično žive duže, razloge njihovom kraćem životnom vijeku nalazimo u drugačijem načinu gospodarenja šumama od politike upravljanja urbanim stablima.

Primjer hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) to najbolje ilustrira. Stara stabla u šumama dostižu optimalnu zrelost, pri čemu su dovoljno snažna da prirodno obnove šumu, a potom se mogu iskoristiti u gospodarske svrhe. Ovakav pristup upravljanju šumama osigurava da one ne služe samo kao izvor kisika i drugih ekoloških dobrobiti, već i kao vrijedan drvni resurs. Iako je proces obnove dugotrajan, šume ostaju održiv i obnovljiv izvor.

Sječa šuma ne mora uvijek imati negativnu konotaciju. Uređene šume su sigurnije, a kontrolirana sječa omogućava održivo korištenje drvne mase. Pravilnim gospodarenjem postiže se ravnoteža između općekorisnih i gospodarskih funkcija šume. Nažalost, mnoge vlade ne primjenjuju ovakav pristup, što rezultira nekontroliranim uništavanjem šuma bez plana obnove. Najpoznatiji primjer su amazonske prašume, “pluća svijeta,” koje se nemilosrdno eksploatiraju zbog privatnih interesa.

Nasuprot tome, stabla u urbanim sredinama često dožive dublju starost jer nema sječe u trenutku njihove optimalne zrelosti, kao što je to slučaj u šumama. Na manje prometnim mjestima urbanim stablima treba omogućiti da razviju svoj puni potencijal, prateći prirodni tijek njihovog životnog ciklusa.