Stablo godine 2026. – odaberite svog favorita!
Svako stablo ima svoju priču. Neka su svjedoci generacija, neka čuvaju uspomene iz djetinjstva, a neka nas svakodnevno oduševljavaju svojom ljepotom, veličinom ili neobičnim izgledom.
I ove godine Parkovi vas pozivaju da svojim glasom sudjelujete u izboru Stabla godine 2026. i podržite kandidata koji vas je najviše dojmio.
Pristigle prijave podijeljene su u dvije kategorije – Grad Varaždin i Varaždinska županija, a iza svakog nominiranog stabla krije se posebna priča i fotografija koje su poslali predlagatelji. Uz svakog kandidata nalazi se i stručno mišljenje komisije Javne ustanove Priroda Varaždinske županije, koja svako nominirano stablo sagledava iz stručnog i znanstvenog aspekta.
Pregledajte prijavljena stabla, upoznajte njihove priče i odaberite svog favorita.
Na dnu stranice nalazi se anketa putem koje možete dati svoj glas. Glasovanje je otvoreno do 31. svibnja 2026. godine.
Podržite svoje omiljeno stablo i budite dio još jednog izbora koji slavi ljepotu, značaj i priče stabala našega kraja.
Kategorija: Grad Varaždin
PRIJAVA 1
Naziv i lokacija stabla: Crveni hrast (Quercus rubra), dvorište V. osnovne škole Varaždin
Opis / priča:
U dvorištu V. osnovne škole Varaždin već godinama ponosno stoji veliki hrast koji svojim snažnim granama i raskošnom krošnjom daje poseban osjećaj topline i pripadnosti cijelom školskom prostoru. Uz njega generacije učenika odrastaju, igraju se i stvaraju uspomene koje nose sa sobom cijeli život.
Pokraj hrasta nalazi se kućica s ljuljačkom – mjesto ispunjeno dječjim smijehom, razgovorima i bezbrižnim trenucima igre. Upravo ondje nastaju prva prijateljstva, prve tajne i najljepše uspomene školskog djetinjstva, zbog čega mnogi učenici upravo ovo stablo smatraju posebnim dijelom svoje škole.
Nedaleko od njega raste još jedan hrast, jednako snažan i postojan, s kojim već godinama dijeli školske priče, dječji smijeh i tišinu svih godišnjih doba. Zajedno promatraju generacije djece kako dolaze, odrastaju i odlaze dalje noseći sa sobom dio uspomena nastalih upravo pod njihovim krošnjama.
Tijekom cijele godine hrast mijenja svoje lice – raskošan je u proljeće i ljeto, dostojanstven u jesen i miran tijekom zime – ali njegova prisutnost uvijek ostaje jednako važna. Ovo nije samo stablo u školskom dvorištu, već simbol zajedništva, odrastanja i povezanosti generacija koje su kroz godine prolazile školskim hodnicima.
Predlagatelj: Dunja Vojnović, V. OŠ Varaždin
Mišljenje komisije: Hrast, kao jedna od najdugovječnijih vrsta drveća, vrlo često je živi svjedok različitih događaja koji se na nekom prostoru odvijaju kroz dugi niz godina. Kod ovog primjerka posebno veseli situacija u kojoj se ovakvo dugovječno stablo nalazi na lokaciji okupljanja onih najmlađih generacija. Zbog dimenzija, karakterističnog habitusa, ali i povezanosti s djecom, ovo stablo je svakako dobar kandidat za Stablo godine.
PRIJAVA 2
Naziv i lokacija stabla: Javorolisna platana (Platanus x hispanica), dvorište palače Sermage, Varaždin
Opis / priča:
U dvorištu palače Sermage u Varaždinu nalazi se jedna od upečatljivijih platana u gradu, stablo koje svojim dimenzijama, starošću i ljepotom već godinama oplemenjuje prostor povijesne jezgre. Smještena u ambijentu koji tijekom godine okuplja brojne posjetitelje i događanja, ova platana predstavlja važan dio identiteta i atmosfere samoga centra Varaždina.
Posebnost ove prijave nije samo u ljepoti stabla, već i u želji da se skrene pozornost na važnost primjerenog odnosa prema urbanom zelenilu. Naime, platana je već dugi niz godina omotana svjetlećim lampicama koje nakon manifestacija ostaju postavljene na stablu tijekom cijele godine. Predlagatelj smatra kako ovako vrijedno i impresivno stablo zaslužuje više pažnje i brige te da bi upravo ova nominacija mogla dodatno potaknuti svijest o važnosti očuvanja i primjerenog tretiranja stabala u urbanim prostorima.
Ova varaždinska platana tako postaje simbol ne samo ljepote gradskog zelenila, već i potrebe za odgovornim odnosom prema prirodi koja nas okružuje.
Predlagatelj: Boris Kolarić
Mišljenje komisije: Ovo visokovrijedno stablo platane respektabilnih dimenzija i starosti, prekrasan je primjerak koji raste u povijesnoj jezgri grada Varaždina te dokazuje da i u samom centru grada možemo (i trebamo!) imati stabla ovakvih dimenzija i starosti. Platana je uspjela preživjeti unatoč intenzivnoj urbanizaciji prostora, a svojim karakterističnim habitusom estetski obogaćuje prostor stanovnicima i prolaznicima ovog dijela grada. Svakako je trebamo čuvati, odličan je kandidat za titulu Stabla godine!
PRIJAVA 3
Naziv i lokacija stabla: Javorolisna platana (Platanus x hispanica), uz I. osnovnu školu Varaždin Opis / priča: Uz I. osnovnu školu Varaždin, gotovo u samom centru grada, već godinama ponosno stoji visoki stari hrast čija raskošna krošnja i danas pruža utočište pticama, ali i generacijama učenika. Svako jutro pokraj njega prolaze djeca, roditelji i učitelji, a tijekom svih godišnjih doba hrast daje poseban ugođaj školskom dvorištu. Ljeti pruža ugodan hlad, dok u jesen njegovo lišće prekrije prostor škole i pretvori ga u prizor koji podsjeća na stare varaždinske razglednice. Dok grad iz godine u godinu živi svoje Špancirfeste, zvukove crkvenih zvona i miris pečenih kestena, ovaj hrast mirno stoji i promatra kako se mijenjaju generacije djece koje odrastaju uz njega. Svojom prisutnošću postao je neizostavan dio školskog prostora i tihi svjedok svakodnevice grada Varaždina. Predlagatelj: Graditeljska Prirodoslovna i Rudarska škola – 4.A razred
Mišljenje komisije: Iz fotografije je vidljivo da je riječ o platani koja raste u neposrednoj blizini I. osnovne škole Varaždin, još jednom kapitalnom primjerku iz uže zone centra grada. Prepoznatljiva je po svojoj širokoj, raskošnoj krošnji i specifičnoj „maskirnoj“ kori. Nadvijena nad prometnicu i gotovo naslonjena na objekt koji je izgrađen u njenoj neposrednoj blizini, platana se uspjela izboriti za svoje mjesto unatoč intenzivnoj urbanizaciji prostora. Ovo stablo pravi je ekološki dragulj u urbanom okruženju, privlači pažnju svojom veličinom, starošću i masivnim habitusom, kao takvo savršen je kandidat za osvajanje titule Stabla godine!
PRIJAVA 4
Naziv i lokacija stabla: Mladi hrast lužnjak (Quercus robur), Dječji vrtić „Varaždin“ – objekt Trakošćanska Opis / priča: U dvorištu Dječjeg vrtića „Varaždin“, u objektu Trakošćanska, raste mladi hrast koji su posadile dječje ručice uz pomoć djelatnika Parkova. Od samog početka ovo stablo povezano je s dječjim smijehom, igrom i zajedništvom te je postalo simbol odrastanja novih generacija mališana. Hrast svakodnevno prati dječje igre, pjesmu i prve uspomene koje nastaju u vrtićkom dvorištu. Baš kao što su neka stara stabla nekada promatrala generacije djece prije njih, i ovaj će hrast s godinama rasti zajedno s mališanima koji će pod njegovom krošnjom učiti, igrati se i stvarati prijateljstva. Jednoga dana njegove će grane pružati hlad novim generacijama djece, a oni koji se vrate u svoje vrtićko dvorište možda će upravo u njegovim krošnjama ponovno pronaći dio svog bezbrižnog djetinjstva. Ovaj mladi hrast tako već danas nosi posebnu simboliku – povezanost prirode, djece i uspomena koje ostaju za cijeli život. Predlagatelj: Karolina Vidović, odgojiteljica
Mišljenje komisije: Ovaj mladi hrast ima potpuno drugačije, ali jednako važne argumente za osvajanje titule Stabla godine: mlado stablo posađeno u dvorištu vrtića simbolizira zajedničku budućnost, ekološku svijest i novi početak. Nominacijom ovog mladog stabla šalje se poruka o važnosti širenja zelenog fonda grada, pokazujući da stabla koja sadimo danas predstavljaju pluća grada za generacije koje tek dolaze. Poznata dugovječnost hrasta kao vrste, zalog je za buduće generacije.
PRIJAVA 5
Naziv i lokacija stabla: Hrast lužnjak (Quercus robur), Stari grad Varaždin Opis / priča: Ispod krošnje ovog hrasta lužnjaka, u blizini Starog grada Varaždin, već generacijama svoje omiljeno mjesto za igru pronalaze djeca vrtića Malo drvo. Dok se svijet oko njega mijenja i ubrzava, ovaj hrast ostaje tihi promatrač odrastanja, igre i svakodnevnih dječjih trenutaka. Pod njegovim granama ne odvija se samo igra. Ondje nastaju prijateljstva, dijele se tajne i uče prve životne lekcije o prirodi i njezinim promjenama kroz godišnja doba. Hrast djeci pruža autentičan dodir s prirodom i prostor u kojem mašta nema granica. Za polaznike vrtića Malo drvo ovaj hrast nije samo impresivno stablo niti spomenik prirode, već živo srce njihove zajednice. Svojom snagom i postojanošću svakodnevno podsjeća na važnost strpljenja, otpornosti i dubokih korijena. Za njih je ovaj hrast pobjednik svakoga dana kada se pod njegovom krošnjom začuje dječji smijeh. Predlagatelj: starija skupina DV Malo drvo, ravnateljica Jelena Kežić
Mišljenje komisije: Hrast lužnjak je autohtona hrvatska vrsta drveća, koja je poznata po nevjerojatnoj dugovječnosti: smješten uz same bedeme Starog grada, ovaj hrast spaja prirodnu baštinu s kulturnim identitetom baroknoga grada Varaždina i važan je dio svakodnevnog života građana i mladih naraštaja. Ovo prekrasno stablo još jedan je odličan kandidat za Stablo godine!
PRIJAVA 6
Naziv i lokacija stabla: Orah (Juglans regia) – „Stablo zajedništva“, Dječji vrtić Zečić, Plitvička 3, Varaždin Opis / priča: U dvorištu Dječjeg vrtića Zečić raste orah koji je za djecu mnogo više od stabla. Njegove velike grane tijekom toplih dana pružaju ugodan hlad, a upravo se ispod njegove krošnje svakodnevno okupljaju djeca kako bi zajedno dijelila smijeh, igru i trenutke koje će dugo pamtiti. Kroz sva godišnja doba orah mijenja svoje lice i djeci pokazuje ljepotu prirodnih promjena – u proljeće se budi novim lišćem, ljeti čuva od sunca, a u jesen podsjeća kako priroda neprestano živi i mijenja se. Za mališane vrtića Zečić ovo nije samo drvo, već posebno mjesto prijateljstva, zajedništva i lijepih uspomena koje nose u srcu. Upravo zato njihov orah nosi ime „Stablo zajedništva“ – simbol povezanosti, igre i bezbrižnog djetinjstva. Predlagatelj: Sanja Makaj, DV Zečić
Mišljenje komisije: Orah u dvorištu dječjeg vrtića „Zečić“ ima toplu i uvjerljivu priču koja ga čini odličnim kandidatom za titulu Stabla godine: slika djece koja držeći se za ruke formiraju krug oko debla šalje snažnu poruku o zajedništvu. Stablo oraha ih doslovno spaja te uči timskom radu i međusobnoj povezanosti od najranije dobi. Ovaj orah nije samo ukras, već aktivan sudionik u odgoju. Pod njegovom krošnjom djeca kroz godišnja doba uče o prirodi, promatraju listanje i cvatnju, padanje lišća i skupljaju plodove.
PRIJAVA 7
Naziv i lokacija stabla: Lipa (Tilia sp.), ispred III. osnovne škole Varaždin Opis / priča: Lipa koja raste ispred III. osnovne škole Varaždin nije posebna samo zbog svojeg raskošnog hlada i ugodnog mirisa tijekom ljetnih mjeseci, već i zbog svoje važne obrazovne i istraživačke uloge. Tijekom godina postala je svojevrsna učionica na otvorenom u kojoj učenici razvijaju istraživačke vještine, promatraju prirodne procese i uče o povezanosti čovjeka i okoliša. Od 2014. do 2021. godine učenici su, u sklopu međunarodnog znanstveno-edukativnog programa GLOBE, sustavno pratili fenološke promjene lipe – vrijeme početka listanja te razdoblje kada listovi počinju žutjeti. Dugogodišnjim promatranjem i prikupljanjem podataka učili su analizirati rezultate i istraživati utjecaj vremenskih prilika i klimatskih promjena na prirodu. Na temelju tih podataka nastala su dva istraživačka projekta. Prvi, „Vrijeme i dinamika listanja lipe u Belišću i Varaždinu“, predstavljen je na natjecanju i smotri hrvatskih GLOBE škola, a učenici su kroz suradnju s drugom školom uspoređivali kako različiti klimatski i okolišni uvjeti utječu na razvoj stabla. Drugi projekt, „Kako drvo lipe utječe na ljude i okoliš“, pokazao je koliko jedno stablo može doprinijeti kvaliteti života u urbanom prostoru. U sklopu istraživanja izračunato je da lipa ispred škole dnevno proizvede količinu kisika dovoljnu za približno jednu osobu. Projekt je imao i konkretan utjecaj na lokalnu zajednicu – nakon predstavljanja rezultata gradskim vlastima, ispred škole posađeno je još šest stabala lipe. Ova lipa danas nije samo dio školskog okoliša, već simbol znanja, istraživanja i svijesti o važnosti očuvanja zelenih površina. Pokazuje kako jedno stablo može postati mjesto učenja, inspiracije i pokretač pozitivnih promjena u zajednici. Predlagatelj: Marina Balažinec, učiteljica biologije i kemije, III. osnovna škola Varaždin
Mišljenje komisije: Ova lipa predstavlja ogledni primjerak idealnog kandidata za Stablo godine, jer priča o njoj nadilazi isključivo estetsku i ekološku ulogu urbanog zelenila: lipa ispred III. Osnovne škole Varaždin simbol je znanja, zajedništva i ekološkog aktivizma. Stablo godinama služi kao živa učionica na otvorenom, generacije učenika na lipi su sustavno proučavale fenološke promjene i utjecaj klimatskih promjena, čime je stablo dalo nemjerljiv doprinos razvoju znanstvene pismenosti mladih, dokazavši da jedno stablo može biti i pokretač širenja urbanog zelenila.
PRIJAVA 8
Naziv i lokacija stabla: Crni jasen, (Fraxinus ornus ‘Meczek’), Trg tradicijskih obrta, Varaždin Opis / priča: Na Trgu tradicijskih obrta, u samom srcu Varaždina, već godinama raste posebno stablo – Fraxinus ornus ‘Meczek’, kultivar crnog jasena prepoznatljiv po svojoj gustoj, pravilnoj loptastoj krošnji i skladnom izgledu. Smješten među gledičijama koje zajedno stvaraju prepoznatljiv zeleni ambijent trga, ovo stablo postalo je dio svakodnevice i identiteta jednog od najposebnijih prostora varaždinske povijesne jezgre. Tijekom ljetnih mjeseci pruža ugodnu hladovinu brojnim posjetiteljima, obrtnicima i prolaznicima, dok se pod njegovom krošnjom održavaju radionice, prezentacije i susreti vezani uz tradicijske obrte koji već više od dva desetljeća oplemenjuju ovaj gradski prostor. Iako nije najveće ni najstarije stablo u Varaždinu, njegova prisutnost postala je prepoznatljiv dio atmosfere Trga tradicijskih obrta. Često se spontano nalazi i na fotografijama posjetitelja koji upravo uz njega žele sa sobom ponijeti djelić varaždinskog ugođaja i uspomenu na grad bogate obrtničke tradicije. Predlagatelj: Lea Mrak, Turistička zajednica grada Varaždina
Mišljenje komisije: Crni jasen okruglaste, kompaktne krošnje koji raste na varaždinskom Trgu tradicijskih obrta, zanimljiv je primjerak urbanog zelenila koje svoju vrijednost ne crpi iz gorostasne veličine, već iz savršenog suživota s kulturnom baštinom, lokalnom zajednicom i turističkim identitetom grada. Ovaj jasen nije samo estetski ukras: njegova ugodna hladovina ljeti okuplja obrtnike, prolaznike i umjetnike, stvarajući prirodnu oazu za održavanje kreativnih radionica, prezentacija ili edukativnih susreta na otvorenome. Kao takav, on dokazuje da i manja, skladna urbana stabla mogu imati veliki značaj.
PRIJAVA 9
Naziv i lokacija stabla: Javorolisna Platana (Platanus x hispanica), križanje Trenkove i Zavojne ulice, Varaždin Opis / priča: Na uglu Trenkove i Zavojne ulice u Varaždinu, uz raskrižje i pješački prijelaz, već godinama raste impresivna platana koja svojim snažnim deblom i raskošnom, simetričnom krošnjom dominira prostorom gradskog kvarta. Iako se ne nalazi u parku niti na posebno istaknutoj lokaciji, ovo stablo postalo je važan dio svakodnevice brojnih stanovnika. Svojim granama pruža hlad tijekom ljetnih mjeseci, ublažava vrelinu asfalta i prostoru daje osjećaj mira, zelenila i ugode. Svakodnevno pokraj nje prolaze učenici na putu do škole, susjedi, prolaznici i ljudi koji možda ni ne primjećuju koliko upravo ovakva stabla čine gradski prostor humanijim i kvalitetnijim za život. Ova platana nije poznata po povijesnim događajima niti se nalazi na turističkoj razglednici grada, ali upravo u tome leži njezina posebnost. Ona je tihi čuvar ulice, orijentir susjedstva i podsjetnik koliko su velika gradska stabla važna za identitet prostora i svakodnevni život ljudi koji uz njih odrastaju i prolaze iz dana u dan. Predlagatelj: Danka Marić Paravinja
Mišljenje komisije: Platana na uglu Trenkove i Zavojne ulice savršen je primjer stabla koje živi sa svojim sugrađanima. Svojom skromnom, a istovremeno monumentalnom prisutnošću, ona podsjeća na to da najvažnija stabla u gradu često nisu ona na razglednicama, već ona koja nam svakodnevno pružaju hlad ispred kućnog praga. Nominirana platana samo je jedno stablo iz drvoreda platana koje rastu u Trenkovoj ulici u Varaždinu: ovaj drvored platana stvara prijeko potrebnu zelenu oazu i zonu ugode, dokazujući kako velika stabla čine gradske četvrti ugodnijima i zdravijima za život. Još jedan odličan kandidat za osvajanje titule Stabla godine!
Kategorija: Varaždinska županija
PRIJAVA 1
Naziv i lokacija stabla: Bijela vrba (Salix alba), poučna staza uz rijeku Bednju, Mali Bukovec Opis / priča: Uz rijeku Bednju, nedaleko od Malog Bukovca, raste bijela vrba koja već desetljećima čuva mir i ljepotu riječnog krajolika. Procjenjuje se da je stara između 70 i 80 godina, što za jednu vrbu predstavlja značajnu starost. Smještena tik uz vodu, svojim se snažnim korijenjem oslanja na obalu, dok se širokom krošnjom nadvija nad rijeku kao da je štiti i promatra njezin tok. Ova vrba nije posađena planski niti donesena iz dalekih krajeva – njezin je prirodni saveznik i „vrtlar” sama rijeka Bednja, koja ju je godinama oblikovala, hranila i čuvala. Danas zajedno stvaraju skladan prizor riječne prirode i jedno od najposebnijih mjesta uz pješačko-poučnu stazu koja prati Bednju. U njezinoj krošnji nalaze se ptičja gnijezda i skrovišta za vjeverice, dok njezine grane pružaju hlad i zaklon brojnim šetačima, prolaznicima i ljubiteljima prirode. Iako na stablu već postoje tragovi starosti i vremena, ono i dalje ponosno stoji uz rijeku, svjedočeći povezanosti prirode, vode i života uz Bednju. Bijela vrba danas je mnogo više od stabla – ona je dio riječnog identiteta, mjesto predaha i tihi čuvar krajolika koji svojim postojanjem već godinama uljepšava život uz Bednju. Predlagatelj: Branko Leščak, Udruga BUBE – TRČE ( BUkovečki BEgači – Trkači, Rekreativci, Čuvari, Ekolozi)
Mišljenje komisije: Bijela vrba uz rijeku Bednju kod Malog Bukovca savršeni je kandidat za osvajanje titule Stabla godine izvan urbanih središta, podsjećajući nas na važnost očuvanja upravo ovakvih samoniklih primjeraka zavičajnih vrsta stabala. Za razliku od urbanih, sađenih parkovnih stabala, ovaj izniman primjerak vrbe nosi jedinstvenu priču o prirodnoj izdržljivosti. Procijenjena starost od 70 do 80 godina za ovu je vrstu uistinu iznimno postignuće, a njezino snažno korijenje koje stabilizira obalu Bednje odličan je prikaz ekološke uloge stabala u očuvanju prirodnih obala rijeka.
PRIJAVA 2
Naziv i lokacija stabla: Javorolisna latana (Platanus x hispanica), dvorište Ustanove za psihički bolesne odrasle osobe Jalžabet Opis / priča: U dvorištu Ustanove za psihički bolesne odrasle osobe Jalžabet nalazi se impresivna platana stara oko 425 godina, jedno od najvrjednijih stabala i živih svjedoka povijesti ovoga kraja. Prema predaji i dostupnim povijesnim podacima, posađena je još u vrijeme barunske i grofovske vladavine te je stoljećima povezana s razvojem i životom Jalžabeta. Unatoč velikoj starosti, stablo je i dalje živo zahvaljujući kontinuiranoj brizi i održavanju tijekom godina. Redovitim obrezivanjem grana i sanacijom debla očuvana je njegova stabilnost i vitalnost, a danas predstavlja iznimno vrijedan spomenik prirodne i kulturne baštine. Platana se nalazi u neposrednoj blizini ostataka nekadašnje barunske zgrade, na kojoj su i danas vidljivi povijesni arhitektonski elementi karakteristični za renesansnu tradiciju. Upravo ta povezanost prirode i povijesti daje ovom stablu dodatnu vrijednost i simboliku. Svojim monumentalnim dimenzijama i danas izaziva divljenje – opseg debla iznosi oko 15 metara, promjer debla oko 3,2 metra, a visina stabla doseže približno 23 metra, unatoč višekratnom obrezivanju tijekom godina. Ova stoljetna platana nije samo prirodni raritet, već i važan simbol identiteta Jalžabeta, trajni podsjetnik na bogatu prošlost mjesta i potrebu očuvanja prirodne baštine za buduće generacije. Predlagatelj: Ružica Jurašković – mještanka Jalžabeta i pokretačica inicijative i Ivan Mladenović – učitelj Likovne kulture OŠ „Petar Zrinski“ Jalžabet
Mišljenje komisije: Platana u Jalžabetu nije samo lokalni orijentir, već neprocjenjivo prirodno blago koje u potpunosti ispunjava sve kriterije za osvajanje titule Stabla godine! S procijenjenom starošću od preko 400 godina, ova je platana istinski živi arhiv povijesti Jalžabeta. Svojim monumentalnim dimenzijama – opsegom debla od nevjerojatnih 15 metara i promjerom od preko 3 metra – njezina pojava izaziva istinsko strahopoštovanje te svjedoči o iznimnoj biološkoj snazi, otpornosti i vitalnosti. Kao zaštićeni spomenik parkovne arhitekture, platana u Jalžabetu simbol je važnosti očuvanja prirodne baštine za generacije koje dolaze.
PRIJAVA 3
Naziv i lokacija stabla: Atlantski cedar pendula (Cedrus atlantica ‘Glauca Pendula’), Lepoglava, Ulica hrvatskih pavlina 77a Opis / priča: Atlantski cedar pendula posebno je ukrasno zimzeleno stablo prepoznatljivo po svojim elegantnim visećim granama i gustim srebrnasto-plavim iglicama koje prostoru daju poseban ugođaj tijekom cijele godine. Svojim neobičnim oblikom i osvježavajućim mirisom privlači pažnju prolaznika te se ističe kao jedno od zanimljivijih stabala ovoga kraja. Stablo je posađeno prije otprilike 30 godina, visoko je oko tri metra, dok se njegova krošnja širi i do osam metara. Grane se spuštaju sve do tla, stvarajući dojmljiv prirodni oblik koji ovom cedru daje gotovo skulpturalan izgled. Tamnija kora dodatno naglašava kontrast srebrnastim iglicama i doprinosi njegovoj posebnoj estetskoj vrijednosti. Predlagatelj: Vlatko Gregur
Mišljenje komisije: Jedinstveni habitus i skulpturalna forma izdvajaju ovo stablo atlantskog cedra kao jedno od vizualno najzanimljivijih kandidata za osvajanje titule Stabla godine. Svojim specifičnim rastom i elegantnim granama koje se spuštaju sve do tla, ovo stablo funkcionira kao prava živuća skulptura u prostoru. Njegov neobičan oblik i struktura privlači poglede prolaznika i doprinosi krajobraznoj vrijednosti prostora.
PRIJAVA 4
Naziv i lokacija stabla: Stari hrast lužnjak (Quercus robur), šuma Križančija, područje između naselja Županec, Lunjkovec i Sveti Petar Opis / priča: U šumi Križančija, uz lovački dom na području Općine Mali Bukovec, nalazi se stari hrast lužnjak koji već stoljećima čuva krajolik ovoga kraja. Iako njegova točna starost nije poznata, prema procjenama riječ je o stablu starom oko 280 godina, a zbog svoje iznimne prirodne i povijesne vrijednosti predloženo je za zaštitu u prostorno-planskoj dokumentaciji Općine Mali Bukovec. Hrast svojim dimenzijama i danas izaziva divljenje – opseg debla na visini od 150 centimetara iznosi čak 530 centimetara, što daje promjer stabla od približno 169 centimetara. Kako bi se očuvali njegov korijenski sustav i impresivna vizura, u krugu od 30 metara od stabla propisana je stroga zabrana bilo kakvih zahvata. Ovo vremešno stablo tihi je čuvar zavičaja i živi spomenik prirode koji nepomično stoji dok se svijet oko njega mijenja. Tijekom generacija pružalo je hlad, zaklon i osjećaj povezanosti s prirodom brojnim stanovnicima Općine Mali Bukovec koji su odrastali u njegovoj blizini. Danas predstavlja simbol dugovječnosti, postojanosti i trajne veze između čovjeka i prirode. Predlagatelj: Sanja Tkalčec
Mišljenje komisije: Monumentalni hrast lužnjak uz lovački dom u šumi Križančija savršen je primjer zavičajne vrste koja ponosno prkosi vremenu. Ovaj hrast svojim dimenzijama uistinu izaziva divljenje – opseg njegova debla iznosi čak 530 centimetara, a promjer oko 169 centimetara! Koliko je ovo stablo važno lokalnoj sredini, dokazuje i činjenica da je u krugu od 30 metara propisana stroga zabrana bilo kakvih zahvata kako bi se očuvala njegova čudesna krošnja i korijenski sustav. Simbolizirajući dugovječnost, postojanost i trajnu vezu između čovjeka i prirode, ovaj je hrast vrhunski kandidat za osvajanje titule Stabla godine!
PRIJAVA 5
Naziv i lokacija stabla: Klen (Acer campestre), uz Osnovnu školu Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice Opis / priča: U neposrednoj blizini Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama raste stablo klena koje je tijekom godina postalo mnogo više od običnog stabla u školskom dvorištu. Pod njegovom krošnjom postavljene su klupe, a prostor je među učenicima i učiteljima poznat kao učionica na otvorenom. Posebno je važnu ulogu imao tijekom razdoblja pandemije koronavirusa, kada se nastava češće održavala na otvorenom, no i danas ostaje mjesto okupljanja, učenja i druženja. U njegovoj hladovini odvijale su se brojne školske rasprave, usvajala nova znanja, stvarale uspomene i poneke dječje nepodopštine. Šum njegovih listova već godinama tiho prati školski život i svjedoči svakodnevici generacija učenika koji upravo pod njegovom krošnjom stvaraju dio svojih najljepših školskih uspomena. Predlagatelj: Drago Ilić
Mišljenje komisije: Stablo poljskog javora ili klena prekrasne razgranate krošnje nije samo primjer stabla visokih estetskih vrijednosti, već njegova vrijednost leži u dubokoj povezanosti s odgojno-obrazovnim procesom i životom mnogih generacija djece. Pružajući siguran prostor na otvorenome, ovo je stablo klena omogućilo kontinuitet nastave i u vrijeme pandemije koronavirusa, postajući simbolom otpornosti i prilagodbe. Ovaj izniman primjerak urbanog i školskog zelenila također je odličan kandidat za osvajanje titule Stabla godine!
PRIJAVA 6
Naziv i lokacija stabla: Lipa (Tilia sp.), Trnovec Bartolovečki, Ludbreška ulica 38 Opis / priča: U dvorištu obiteljske kuće u Trnovcu Bartolovečkom već 50 godina raste lipa koja je za ovu obitelj mnogo više od stabla. Posadio ju je otac predlagateljice zajedno sa susjedom u vrijeme njezina rođenja, zbog čega je lipa od samoga početka povezana s obiteljskim uspomenama, životnim trenucima i odrastanjem. Tijekom godina stablo je postalo tihi svjedok brojnih lijepih, ali i manje lijepih trenutaka koje je obitelj zajedno prolazila. Upravo zato uz ovu lipu postoji snažna emotivna povezanost, a njezina prisutnost i danas ima posebno mjesto u svakodnevnom životu obitelji. Osim što svojim izgledom krasi dvorište, lipa svake godine donosi i prepoznatljiv miris cvatnje u kojem ukućani posebno uživaju. Brižno se održava i čuva, kao važan dio obiteljske priče i uspomena koje se prenose generacijama. Predlagatelj: Petra Plasaj
Mišljenje komisije: Ova lipa dragocjeni je primjer kandidature za osvajanje titule Stabla godine, jer utjelovljuje vrijednu baštinu koja se brižno čuva unutar jedne obitelji već pola stoljeća. Činjenica da su lipu u čast rođenja jednog djeteta zajedno posadili otac i susjed daje joj dodatnu dimenziju zajedništva i tradicije slavljenja novog života kroz sadnju stabala. Opstanak i vitalnost ove lipe izravan su rezultat obiteljske ljubavi i pažnje, što je ogledni primjer kako privatna dvorišta mogu obogatiti zeleni fond i mikroklimu naših naselja.
PRIJAVA 7
Naziv i lokacija stabla: Stoljetna lipa (Tilia sp.), Ivanečka ulica, Tužno, Općina Vidovec Opis / priča: Uz crkvu svetog Antuna Padovanskog u naselju Tužno već desetljećima tiho stoji stoljetna lipa, prirodni pratitelj i čuvar prostora koji je s vremenom postao jedan od prepoznatljivih simbola mjesta. Ne ističe se glasno, ali svojom prisutnošću daje posebnu toplinu, identitet i osjećaj pripadnosti cijelom naselju. Svojom gustom i raskošnom krošnjom lipa već generacijama okuplja mještane te svjedoči brojnim susretima, molitvama i važnim životnim trenucima koji su se odvijali upravo u njezinoj blizini. Tiho je prisutna u svakodnevici mjesta i upravo u toj trajnosti leži njezina posebna vrijednost. Smještena uz crkvu, dodatno oplemenjuje prostor i daje posebnu prepoznatljivost naselju Tužno. Za mnoge mještane ona nije samo stablo, već simbol zajedništva, postojanosti i povezanosti čovjeka s prirodom i rodnim krajem. Iako ne postoje sačuvani podaci o njezinoj točnoj starosti niti o tome tko ju je posadio, njezina vrijednost daleko nadilazi ono što je zapisano u dokumentima. Svojom ljepotom, dugovječnošću i značenjem koje ima za zajednicu, ova stoljetna lipa zaslužuje biti prepoznata i očuvana kao prirodni spomenik za buduće generacije. Predlagatelj: Vida Risek, DV Škrinjica
Mišljenje komisije: Svojom skromnom, a istovremeno monumentalnom prisutnošću, stoljetna lipa u Tužnom pokazuje da su stabla uz crkve istinski, živi spomenici naše baštine. Iako ne postoje službeni dokumenti o njezinoj točnoj starosti, njezino moćno, široko deblo i raskošna krošnja jasno svjedoče o njezinoj dugovječnosti. Povezujući prošle, sadašnje i buduće naraštaje, ova lipa već generacijama funkcionira kao živo središte okupljanja i kao takva je odličan kandidat za osvajanje titule Stabla godine!
PRIJAVA 8
Naziv i lokacija stabla: Hrast (Quercus sp.), Dretari, Vrhovec Bednjanski Opis / priča: U selu Dretari na Vrhovcu Bednjanskom već stoljećima stoji veličanstveni hrast koji je za obitelj predlagateljice oduvijek bio mnogo više od stabla. Bio je dio njihova odrastanja, obiteljskih okupljanja i svakodnevnog života – tihi svjedok vremena koje prolazi i generacija koje dolaze. U njegovoj gustoj hladovini provodili su dane roditelji, šestero braće i sestara, susjedi, prijatelji i rodbina koja je navraćala u selo. Pod njegovim granama igralo se, odmaralo i razgovaralo, osobito tijekom toplih ljetnih dana. Iako su djeca odrastala okružena šumom i često se penjala po drveću, na ovaj se hrast gotovo nitko nikada nije popeo. Njegova veličina i snaga oduvijek su izazivale poštovanje. Predlagateljica, koja je navršila devedeset godina, kaže kako otkad pamti za sebe pamti i ovaj hrast – snažan, postojan i veličanstven. Tek kada čovjek stane pod njegovu krošnju može osjetiti koliko je malen pred njegovom snagom i dugovječnošću. Danas je hrast i dalje mjesto okupljanja potomaka obitelji Dretar. Svake godine, na blagdan svetog Petra i Pavla, obitelj se okuplja pod njegovim granama kako bi zajedno sačuvala uspomene na roditelje, djetinjstvo i sve one kojih više nema. Koliko im hrast znači govori i činjenica da njegovu sliku jedan član obitelji nosi u obliku tetovaže, dok je drugima poslužio kao inspiracija za tortu povodom 90. rođendana njihove majke i bake. Ovaj hrast nije samo dio krajolika. On je obiteljska uspomena, simbol trajanja i povezanosti generacija te živi podsjetnik na vrijeme koje ostaje zapisano u ljudima i mjestima koja vole. Predlagatelj: Josipa Tušek
Mišljenje komisije: Stoljetni hrast u selu Dretari na Vrhovcu Bednjanskom nadilazi pojam običnog stabla – on je gotovo punopravni član obitelji i simbol postojanosti kroz stoljeća. Tradicionalno godišnje okupljanje obitelji na blagdan svetog Petra i Pavla, s ciljem očuvanja uspomena na pretke i zavičaj, dirljiva je priča koja je ovom impresivnom stablu velike razgranate krošnje važan dodatni argument za osvajanje srca javnosti i titule Stabla godine.
PRIJAVA 9
Naziv i lokacija stabla: Američki tulipanovac (Liriodendron tulipifera), mjesno groblje Svibovec Podravski, Općina Sračinec Opis / priča: Uz grobnu kuću na mjesnom groblju u Svibovcu Podravskom već oko 35 godina raste američki tulipanovac, impresivno listopadno stablo poznato po svojoj elegantnoj krošnji, neobičnim listovima i cvjetovima koji podsjećaju na tulipane. Ova vrsta porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a svojom ljepotom i skladom posebno se ističe upravo na prostoru na kojem je posađena. Tulipanovac je pažljivo odabran za ovu lokaciju, ne samo zbog svoje estetske vrijednosti već i zbog funkcionalnosti i povezanosti s prostorom. Njegov dubok korijen osigurava stabilnost i ne ugrožava okolne građevine, dok raskošna krošnja tijekom toplijih mjeseci pruža hlad i mir sudionicima posljednjih ispraćaja. Dolaskom jeseni lišće opada, a ogoljele grane propuštaju toplinu zimskog sunca, čime se dodatno naglašava promišljenost njegove sadnje. Posebnost ovog stabla krije se i u dojmu koji ostavlja na ljude. Tijekom cvatnje, krošnja ispunjena cvjetovima stvara gotovo nestvaran prizor. Šum lišća i lagano njihanje grana u tišini groblja djeluju smirujuće i dostojanstveno, kao prirodna pratnja trenucima oproštaja i sjećanja. Tulipanovac u Svibovcu Podravskom tako nije samo ukrasni soliter, već primjer kako stručno odabranim stablom prostor može dobiti novu dimenziju – ljepotu, sklad, mir i osjećaj povezanosti čovjeka i prirode čak i u najtišim trenucima života. Predlagatelj: Franjo Pavetić Nešo
Mišljenje komisije: Američki tulipanovac u Svibovcu Podravskom još jedan je dobar kandidat za osvajanje titule Stabla godine. S procijenjenom starošću od oko 35 godina, ovo egzotično stablo je ogledni primjerak kako se odabirom prave vrste drveća može značajno oplemeniti osjetljivi javni prostor poput groblja. Raskošna listopadna krošnja, zanimljiv list neobičnog oblika, predivni cvijet koji oblikom podsjeća na cvijet tulipana, samo su neki od razloga zašto bi upravo ovo stablo moglo postati Stablom godine.
PRIJAVA 10
Naziv i lokacija stabla: Lipe (Tilia sp.) u Bednji – skupina stabala, Trg svete Marije, Bednja Opis / priča: U samom srcu Bednje, ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije i župnog dvora, već stoljećima ponosno stoje bednjanske lipe – skupina stabala koja je postala neizostavan dio identiteta ovoga kraja. One nisu samo stabla, već živi spomenik vremena, prirodna katedrala i tihi čuvari brojnih generacija Bednjanaca. Iako točna godina njihove sadnje nije poznata, procjenjuje se da su posađene između 1760. i 1763. godine, što znači da su starije čak i od današnjeg baroknog župnog dvora i crkve. Njihova impresivna debla, čiji opseg prelazi šest metara, svjedoče o dugovječnosti i snazi ovih stabala koja su preživjela smjene država, ratove i velike prirodne nepogode. Posebno težak trenutak dogodio se tijekom olujnog nevremena 2017. godine, kada su uraganski vjetrovi teško oštetili njihove krošnje i polomili povijesne grane. Mnogi su tada vjerovali da je došao kraj stoljetnim lipama. No, zahvaljujući brzoj reakciji stručnjaka i lokalne zajednice provedena je sanacija stabala, a lipe su ponovno prolistale novom snagom. Danas njihovi ožiljci nisu znak slabosti, već simbol izdržljivosti, prkosa i opstanka. Pod njihovim krošnjama odvijao se život Bednje – crkvena proštenja, okupljanja mještana, razgovori i uspomene brojnih generacija. Stoljećima slušaju riječi i pjesme na bednjanskom govoru, jednom od najposebnijih hrvatskih dijalekata, koji je zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro. Ako ijedno stablo na svijetu “razumije” arhaični bednjanski govor, onda su to ove lipe. One već stoljećima slušaju domaće riječi i pjesme u čast “nujliepšeg kemaučka svieto”. Bednjanske lipe možda nisu savršena stabla pravilnih oblika, ali upravo u njihovim godinama, ožiljcima i priči leži njihova posebna vrijednost. One su simbol trajanja, zajedništva i povezanosti ljudi s prostorom u kojem žive. Predlagatelj: V. osnovna škola Varaždin
Mišljenje komisije: Bednjanske lipe u potpunosti zaslužuju titulu Stabla godine, jer njihova vrijednost ne leži u savršeno formiranoj krošnji, već u njihovim godinama i neraskidivoj vezi s lokalnom zajednicom. Lipe ispred Župnog dvora u Bednji odraz su nekadašnje tradicije sadnje drveća (osobito lipa) uz crkve i druge javne institucije. U prošlosti su se pojedinačna stabla ili grupe stabala u pravilu uvijek sadile uz okupljališta ljudi, najčešće crkve ili škole. Ta su stabla nekada bila svojevrsni orijentiri i vizualni akcenti u prostoru, dok su danas to raritetni primjerci zbog svojih dimenzija, starosti ili habitusa. Lipe su sastavni i nedjeljivi dio pojedinih naselja, ne samo u smislu vizualne prepoznatljivosti već i zbog osjećaja pripadnosti lokalnoj sredini. Zaštićene se kao vrijedni spomenik parkovne arhitekture.
PRIJAVA 11
Naziv i lokacija stabla: Sova mudrosti“, školski okoliš OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića Varaždinske Toplice Opis / priča: U školskom okolišu Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama godinama je rasla smreka koja je bila dio svakodnevice učenika i djelatnika škole. Zbog sigurnosnih razloga stablo je moralo biti uklonjeno, no njegova priča time nije završila. Od debla nekadašnje smreke nastala je skulptura sove, simbola mudrosti, znanja i škole, koju je izradio kipar Miljenko Petrić. Na taj je način stablo dobilo novi život i novu ulogu u školskom prostoru. Danas „Sova mudrosti“ ponosno stoji u školskom okolišu kao podsjetnik na važnost očuvanja prirode, ali i na mogućnost da se prirodnim materijalima pristupi s poštovanjem, kreativnošću i novom svrhom. Ova posebna skulptura simbolizira povezanost škole, prirode i znanja te nastavlja živjeti kao dio uspomena i identiteta škole. Predlagatelj: Martina Kos – Grabar, OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića Varaždinske Toplice
Mišljenje komisije: Ova kandidatura unosi potpuno novu, duboko inspirativnu i avangardnu dimenziju u natjecanje za osvajanje titule Stabla godine: ovaj primjer nam pokazuje da vrijednost stabla ne prestaje njegovim biološkim uklanjanjem, već se kroz umjetničku viziju i poštovanje može pretvoriti u trajnu kulturnu i edukativnu ostavštinu. Stablo smreke, koje se iz sigurnosnih razloga moralo ukloniti iz okoliša škole, kroz umjetničku je skulpturu dobilo “novi život” i ostalo fizički prisutno u prostoru koji je desetljećima čuvalo.
PRIJAVA 12
Naziv i lokacija stabla: Malolisna lipa (Tilia cordata), Nova Ves Petrijanečka, Trg sv. Katarine 1 Opis / priča: Uz kapelu svete Katarine u Novoj Vesi Petrijanečkoj već više od pet stoljeća raste impresivna malolisna lipa, jedno od najstarijih i najposebnijih stabala ovoga kraja. Prema predaji mještana, starija je čak i od poznate Gupčeve lipe, a svojom veličinom i dugovječnošću već generacijama izaziva divljenje svih koji prolaze pokraj nje. Ova autohtona hrvatska vrsta, poznata i pod nazivima tamna ili sitnolisna lipa, posađena je početkom 16. stoljeća pokraj kapele te je tijekom stoljeća postala važan simbol mjesta i zajednice. Danas je stablo visoko oko 18 metara, dok opseg debla doseže gotovo 10 metara. Posebnost ove lipe krije se i u velikoj šupljini unutar debla promjera oko četiri metra, u koju može stati nekoliko ljudi. Prije dvije godine lipa je, u suradnji Parkova Varaždin, Općine Petrijanec i najmlađih mještana, proglašena „Zelenom damom“, čime je dodatno istaknuta njezina prirodna i simbolična vrijednost za lokalnu zajednicu. Osim što predstavlja važan dio povijesne i kulturne baštine, lipa ima i značajnu ekološku ulogu jer pruža stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Sve vrste lipa poznate su kao medonosna i ljekovita stabla, a kroz povijest su imale posebno mjesto i u tradiciji hrvatskog naroda. Stari Slaveni smatrali su lipu svetim stablom, simbolom zajedništva, zaštite i povezanosti s prirodom. Kako bi se očuvala za buduće generacije, s Hrvatskim šumarskim institutom sklopljen je ugovor o očuvanju genoma ove jedinstvene malolisne lipe kroz proizvodnju klonskih sadnica i izdavanje odgovarajućeg certifikata. Time se nastoji osigurati trajna zaštita ovog impresivnog stabla koje već stoljećima čuva identitet i povijest Nove Vesi Petrijanečke. Predlagatelj: Željko Posavec, načelnik Općine Petrijanec
Mišljenje komisije: Zelena dama“ iz Nove Vesi Petrijanečke utjelovljuje sve kriterije potrebne za osvajanje titule Stabla godine i još jedan je vrhunski primjer ostavštine nekadašnje tradicije sadnje lipa uz crkve. S procijenjenom starošću od preko pet stoljeća, ova je lipa živi spomenik koji spaja dugovječnost, monumentalnu prirodnu ljepotu i aktivnu društvenu brigu zajednice za njezino očuvanje. Visina od 18 metara i opseg debla od gotovo nevjerojatnih 10 metara svrstavaju je u kategoriju pravih gorostasa. Njezina posebnost je i velika šupljina u unutrašnjosti debla promjera oko četiri metra, koja nam (između ostalog) dokazuje da i takva stabla mogu živjeti i biti sigurna za okolinu. Neka nam ova „Zelena dama“ sretno živi još mnogo godina!
PRIJAVA 13
Naziv i lokacija stabla: Ginko (Ginkgo biloba) iz engleskog perivoja Božidara pl. Kukuljevića Sakcinskog, Gradski park Ivanec Opis / priča: Među brojnim stablima ivanečkog gradskog parka posebno se ističe Ginko biloba – jedno od najstarijih stabala na Zemlji i jedini predstavnik porodice Ginkoaceae, često nazivan i „živim fosilom“. Ovo jedinstveno stablo raste još od vremena prije dinosaura, a njegov izgled kroz milijune godina gotovo se nije promijenio. Sadnja ivanečkog ginka povezuje se s Božidarom pl. Kukuljevićem Sakcinskim, nekadašnjim vlasnikom Starog grada Ivanca i sinom poznatog Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Krajem 19. stoljeća, prateći tadašnje trendove uređenja engleskih perivoja i sadnje egzotičnih biljnih vrsta iz cijeloga svijeta, Kukuljević je prostor zapuštenog ribnjaka i livade uz Stari grad pretvorio u reprezentativni parkovni perivoj. Upravo tada posađen je i ovaj ginko koji i danas svjedoči nekadašnjoj pejzažnoj arhitekturi prijelaza 19. u 20. stoljeće. Iako mu se starost procjenjuje na oko 130 godina, stablo je i dalje u izvrsnom stanju. Doseže visinu od približno 20 do 25 metara, a njegova široka krošnja promjera desetak metara dominira prostorom parka. Vrijednost ivanečkog ginka nije samo u njegovoj rijetkosti, ljepoti i starosti. Ovo stablo simbol je dugovječnosti, otpornosti i trajanja te nijemi svjedok brojnih povijesnih promjena. Preživjelo je ratove, smjene država i generacija ljudi koji su tijekom desetljeća prolazili njegovom sjenom – zaljubljeni parovi, obitelji, šetači i stanovnici Ivanca. Svake jeseni, kada ispod svoje krošnje rasprostire prepoznatljiv zlatni tepih lišća, ivanečki ginko podsjeća koliko su stabla važan dio identiteta grada i čuvari uspomena koje ostaju zapisane u prostoru i ljudima. Predlagatelj: Milorad Batinić, gradonačelnik Grada Ivanca
Mišljenje komisije: Ginko u ivanečkom parku još jedan je odličan kandidat za osvajanje titule Stabla godine, jer spaja iznimnu evolucijsku otpornost, zanimljivu povijesnu priču o obitelji Kukuljević Sakcinski i neprocjenjivu ambijentalnu vrijednost za grad Ivanec. Vizura visokog, snažnog debla i prozračne, svijetlozelene krošnje na travnatoj površini parka, vjerno svjedoči o njegovoj vitalnosti i estetskoj dominaciji u prostoru.
PRIJAVA 14
Naziv i lokacija stabla: Ginko (Ginkgo biloba), perivoj dvorca Batthyány (Trg Svetog Trojstva, Ludbreg) Opis / priča: Postoje stabla koja su lijepa, a postoje i ona koja iza sebe nose priču dugu milijunima godina. Ginkgo biloba jedno je od takvih stabala. Često ga nazivaju „živim fosilom“ jer je na Zemlji postojao još u vrijeme dinosaura, a do danas je ostao simbol dugovječnosti, otpornosti i tihe snage prirode. Poseban je po svojim lepezastim listovima koji tijekom jeseni iz zelene gotovo preko noći prelaze u intenzivnu zlatnožutu boju. Tada ginko postaje prizor kojem se teško ne diviti, a njegova raskošna krošnja stvara dojam kao da je vrijeme na trenutak usporilo. U perivoju dvorca Batthyány u Ludbregu već godinama privlači poglede prolaznika i posjetitelja. Fotografiran je u svim godišnjim dobima – u proljetnom zelenilu, ljetnom hladu i zimskom miru – no najviše dolazi do izražaja u jesen, kada svojim zlatnim tonovima oboji cijeli prostor oko sebe. U tim trenucima perivoj poprima gotovo filmsku atmosferu, a ginko postaje jedno od najfotografiranijih stabala u gradu. Njegova posebnost možda je upravo u tome što pažnju ne privlači nametljivo, već mirno – svojom postojanošću, elegancijom i ljepotom koja traje stoljećima. Predlagatelj: Tina Novak, Grad Ludbreg
Mišljenje komisije: I ludbreški je ginko zanimljivi kandidat za osvajanje titule Stabla godine: ovo stablo na jedinstveni način spaja povijesnu arhitekturu dvorca Batthyány, botanički raritet i nevjerojatnu vizualnu estetiku. Kolaž fotografija koji prikazuje stablo kroz izmjenu godišnjih doba odličan je dokaz stalne ambijentalne privlačnosti ove vrste. Stablo ginka ne dominira prostorom nametljivo, već svojom postojanošću svjedoči odrastanju novih generacija, podsjećajući ih na važnost očuvanja povijesnih perivoja.