Stablo godine 2025. – odaberite svog favorita!
Priče koje pričaju stabla nisu zapisane na papiru, nego u sjenama koje bacaju, granama koje se šire iznad nas i uspomenama koje čuvaju.
I ove godine, pozivamo vas da svojim glasom odlučite koje će stablo ponijeti titulu Stabla godine 2025.!
Pristigle prijave podijeljene su u dvije kategorije – Grad Varaždin i Varaždinska županija – a svaka od njih donosi posebnu priču, pogled predlagatelja i fotografije koja to stablo prikazuje u punom sjaju.
Izbor i ove godine provodimo u suradnji s Javnom ustanovom Priroda Varaždinske županije, čiji su stručnjaci, dipl. ing. biologije Alenka Car, stručna savjetnica i mag. ing. silv. Luka Fijačko, stručni suradnik, kao komisija dali svoje mišljenje o svakom nominiranom stablu. Na taj je način, uz emotivne priče i dojmove predlagatelja, javnosti ponuđena i stručna interpretacija značaja svakog pojedinog stabla – kako bi glasači mogli bolje razumjeti njegovu vrijednost i doprinos prirodnoj i kulturnoj baštini.
Zavirite u priče koje slijede, osjetite čaroliju prirode i glasajte za ono stablo koje vas je najviše dirnulo.
Nakon što istražite sve kandidate, na dnu stranice vas očekuje anketa gdje možete dati glas svome favoritu.
Glasovanje će biti otvoreno do 2. lipnja (uključujući i taj dan).
Podržite svoje omiljeno stablo i budite dio ovogodišnjeg izbora Stabla godine u Varaždinu i Varaždinskoj županiji.
Kategorija: Grad Varaždin
PRIJAVA 1
Naziv i lokacija stabla: Crveni javor, dvorište DV Panda
Opis / priča:
Drvo, srce, ljubav
(Crveni javor)
Stiglo je u naše dvorište, maleno, s jednom grančicom i tri lista.
Ali drvo je raslo i raslo, i oni koji su vidjeli kako raste sada su u školi.
Ali mi znamo brinuti o njemu i radujemo se svakoj novoj grančici i listu.
Volimo crvenu boju našeg drva, njegove široke grane kao ruke koje bi nas zagrlile,
i izgleda kao da nam se stalno smije.
Uživamo kada kroz njega promatramo sunce,
a svaki je list drugačije crven i velik – super je različitost.
Naše je drvo kao srce vrtića jer ima puno ljubavi
i svima šalje ljubav svojom bojom i listićima.
Sretno je jer uživa u našim igrama, smijehu i pjesmama.
A u njegovim krošnjama izgradile su svoj stan grlice.
Na njegovim granama su i vrapci i sjenice, koji se sakrivaju od sunca i kiše.
Posjete ga i mravi jer vole njegov cvijet –
i zajedno pjevamo: Divan je ovaj svijet.
Djeca iz Dječjeg vrtića Panda, Varaždin
Predlagatelj: Mirjana Rajković, ravnateljica i eko koordinatorica
Mišljenje komisije: Stabalce javora grimiznog lišća svojim atraktivnim izgledom privlači poglede vrtićke djece i pruža im priliku da već od malih nogu postanu svjesni uloge i estetskog značaja sađenih vrsta drveća.
PRIJAVA 2
Naziv i lokacija stabla: Bor, DV Zečić
Opis / priča:
STABLO SREĆE (BOR)
Naše stablo je čudesno.
Živi u našem dvorištu vrtića.
Ispod njega i oko njega se igramo.
Često je okruženo igračkama.
Naše stablo je sretno stablo,
jer je uvijek okruženo djecom.
Vjerujemo da nas jako voli.
Predlagatelj: Sanja Makaj, DV Zečić
Mišljenje komisije: Malo vazdazeleno stabalce/grm ošišan „na kuglu“ pokazuje da već sama prisutnost zelenila u dvorištu dječjeg vrtića može puno značiti za korisnike prostora.
PRIJAVA 3
Naziv i lokacija stabla: Tri primjerka Taxodium distichum (močvarni čempres), u unutarnjem grabištu tvrđave Starog grada Varaždin, uz sjeverni zid
Opis / priča:
Koliko mi je poznato, ovo su jedini primjerci vrste Taxodium distichum na javnim površinama u gradu Varaždinu. Zaslužuju biti nominirani jer su sadnice potekle od matičnih stabala iz Arboretuma Opeka, a uzgojili su ih učenici Vrtlarske škole Opeka u sklopu praktične nastave.
Ovo je izvrstan primjer stručnog odabira mjesta sadnje – lokacija je veći dio godine vlažna, što odgovara ovoj vrsti drveća i omogućilo je uspješno prilagođavanje klimi. Danas su to prekrasni primjerci koje vrijedi sačuvati i istaknuti ovom nominacijom.
Sjećam se da je vrtlar Tonček Šiber, jedan od osnivača vrtlarije Parkovi, često govorio o sadnji taksodija na ovoj lokaciji i s velikim uzbuđenjem pratio njihov rast. U to vrijeme, rijetke su se vrste teško nabavljale, a Tonček je često biciklom obilazio još sačuvane perivoje, gdje je od kolega koji su ondje radili dobivao sadnice. Niti jednom se nije vratio bez barem nekoliko reznica u ruksaku!
Zahvaljujući toj predanosti i ljubavi prema zelenilu, danas imamo priliku vidjeti ova jedinstvena stabla na tako posebnoj lokaciji.
Predlagatelj: Franjo Pavetić Nešo, vrtlar
Mišljenje komisije: Stabla močvarnog taksodija, vrste koja je u ovoj priči našla svoj put od jugoistočnog dijela SAD-a, preko Vrtlarske škole Opeka do varaždinskog Starog grada, lijepi su primjer kako pojedine egzotične vrste, uz vrtlarsko umijeće, mogu estetski obogatiti naše gradove.
Svakako je dobar kandidat za Stablo godine.
PRIJAVA 4
Naziv i lokacija stabla: Himalajski cedar (Cedrus deodara)
Opis / priča:
U srcu školskog dvorišta IV. osnovne škole Varaždin, okružen dječjim glasovima, igrom i smijehom, ponosno stoji veličanstveni himalajski cedar. Njegov prepoznatljiv i elegantan izgled krasi tamnozeleno, gusto igličasto lišće, a snažne grane poput raširenih ruku pružaju se prema nebu.
Cedar je poznat po svojoj izdržljivosti i dugovječnosti — simbol je snage i otpornosti. Ovaj „starješina“ tihi je svjedok mnogih generacija učenika koji su prošli školskim klupama.
Djeca se često igraju u njegovoj sjeni, sjede u hladu, dijele tajne i snove. S godinama je postao više od stabla — postao je simbol škole, mjesto okupljanja, nadahnuća i tihi prijatelj svima koji su kročili kroz naše školsko dvorište.
Predlagatelj: Učiteljice produženog boravka IV. osnovne škole Varaždin
Mišljenje komisije: Stablo himalajskog cedra karakterističnog habitusa danas se često nalazi u vrtovima, parkovima i privatnim dvorištima. Njegov treperavi habitus krajobrazno daje poseban dojam te sigurno privlači mnogobrojne poglede i daje nadahnuće korisnicima prostora. S obzirom da se radi o još uvijek mlađem stablu ono će svakako s godinama postajati sve impresivnije.
PRIJAVA 5
Naziv i lokacija stabla: Bijela topola, Drava
Opis / priča:
Bijela topola kraj Drave mjesto je okupljanja mnogih varaždinskih zaljubljenika u prirodu. Sa svojim impozantnim debelim stablom, čiji opseg iznosi oko 5 metara, ovo drvo odiše snagom i dugovječnošću te svojim prisustvom krasi obalu rijeke i srca svih koji ga posjete.
Predlagatelj: Ivan Golub
Mišljenje komisije: Tkogod posjećuje rijeku Dravu u blizini Varaždina sigurno je zamijetio ovu topolu impozantnih dimenzija. Kao ostatak autohtone vegetacije poplavnih šuma uz rijeku Dravu, smatramo da je ovo stablo raritetnih dimenzija dobar izbor za Stablo godine.
PRIJAVA 6
Naziv i lokacija stabla: Stari hrast u dvorištu V. Osnovne škole Varaždin
Opis / priča:
U dvorištu škole ponosno stoji stari hrast.
Svaki put kada izađemo van i pogledamo ga, osjećamo toplinu u srcima.
Ispod njega se igramo, družimo i na kraju školske godine častimo.
Kad je vruće, on nam je prirodan suncobran — mjesto gdje crtamo ili samo odmaramo.
Osim što je savršeno mjesto za igru, poseban je i po bojama lišća, koje se mijenjaju ovisno o godišnjem dobu.
Najraskošnije boje pokazuje u jesen, kada lišće dobiva žutu, crvenu, narančastu i smeđu boju.
Stari hrast je izvor sreće naše škole.
Svakoga dana dočeka nas raširenih grana, kao da nas grli.
Predlagatelj: V. osnovna škola Varaždin
Mišljenje komisije: Stablo hrasta kao jedno od najdugovječnijih vrsta stabala svjedok je mnogobrojnim generacijama koje su ovdje završile svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Vjerojatno se radi o crvenom hrastu porijeklom iz Sjeverne Amerike. Zbog dimenzija i karakterističnog habitusa dobar je kandidat za Stablo godine.
PRIJAVA 7
Naziv i lokacija stabla: Tužna vrba, Ulica Tita Brezovačkog 2, Varaždin
Opis / priča:
Željela bih nominirati tužnu vrbu kod naše zgrade, na adresi Tita Brezovačkog 2.
Posadio ju je moj djed Rudolf Kos 1974. godine, dvije godine prije mog rođenja. Mama kaže da je susjed Horvat donio granu vrbe iz Slatine, a moj djed Rudi je tu granu zapiknuo u zemlju i rekao:
„Ak se primi, primi. Ako ne, ne.“
I evo je, raste već pedeset i jednu godinu, svjedok naših života i promjena.
Predlagatelj: Vesna Svrta
Mišljenje komisije: Prekrasno stablo tužne vrbe priča je koja spaja generacije. Opstalo je unatoč urbanizaciji prostora, a svojim karakterističnim habitusom estetski obogaćuje prostor stanovnicima i prolaznicima ovog dijela grada. Stoga smatramo da stablo zaslužuje titulu Stabla godine.
Kategorija: Varaždinska županija
PRIJAVA 1
Naziv i lokacija stabla: Golema tuja, Arboretum Opeka
Opis / priča:
Važno je jer može lako nestati ako ga ne pazimo.
Važno je jer krasi naš svijet.
Stvara nam kisik i dom je za životinje.
Kao dvorac je, sa jednom najvećom i dvije manje špice.
Izgleda kao lunapark, a mi se unutra igramo.
Kad se igram kraj tog drva, kao da sam u dvorcu, sretna i vesela.
Sretna sam jer si i vjeverice tu mogu napraviti svoj dom.
To je naj stablo jer živi već jako puno godina, jako je lijepo,
a možemo ga doći vidjeti i igrati se.
Kao jedna mala obitelj je.
Jako je visoko, veliko, široko i čvrsto.
Osjećam se sretno i lijepo jer imamo tako lijepo drvo.
Životinje se mogu penjati po njemu, a ptice si mogu napraviti gnijezdo.
Mi se unutra možemo igrati i penjati, a možemo se i sakriti kao u šumsku kućicu.
Volim to drvo!
Djeca 5 i 6 godina
Predlagatelj: DV Dječji svijet, Helena Hajdin
Mišljenje komisije: Golema tuja jedno je od najpoznatijih stabala u Arboretumu Opeka. Ovaj primjerak vrste porijeklom iz Sjeverne Amerike u Arboretumu je zasadio grof Marko Bombelles prije više od sto pedeset godina. Međutim, ovo stablo ne nalikuje ni jednom drugom primjerku tuje u perivoju. Naime, iz prvotno zasađenog stabla potjeralo je stotinjak novih izbojaka koji su s vremenom stasali u veća i manja debla čije su se pak donje grane na mjestima ukorijenile i izrasle u zasebna debalca. Ovakav način rasta dao je golemoj tuji osebujan izgled, kako izvana tako i unutar krošnje. Neobična forma inspirirala je njen nadimak – „kapelica“.
Golema tuja jedno je od najzanimljivijih, najstarijih i najimpresivnijih stabala u našoj Županiji te svakako zaslužuje titulu Stabla godine.
PRIJAVA 2
Naziv i lokacija stabla: Stablo u dvorištu DV Zeko, Trnovec
Opis / priča:
Ovo je naše posebno stablo.
Nismo baš sigurni koji mu je točan naziv.
Nalazi se u dvorištu našeg vrtića i stalno je s nama kad smo vani na igri.
Daje nam lijepu hladovinu tijekom vrućih ljetnih dana.
Ispod njegove krošnje prostremo dekice, igramo se i odmaramo.
Ponekad, u žaru igre, među njegove grane odleti pokoja lopta, koja tamo ostane dok je vjetar ne odluči skinuti.
Predlagatelj: DV Zeko Trnovec
Mišljenje komisije: S fotografije nije razvidno o kojoj se vrsti radi, no uvjereni smo u njegovu važnost za korisnike prostora.
PRIJAVA 3
Naziv i lokacija stabla: Hrast kod Dretara, Bednja
Opis / priča:
Usred mirnih brežuljaka, u tišini koju remeti samo tihi šapat vjetra i pjesma ptica, stoji on – Stari Hrast kod Dretara.
Nitko ne zna koliko je star. Možda više od 300 godina. Možda ni sam ne zna koliko je puta doživio izlaske i zalaske sunca. Ali jedno je sigurno – njegovo srce još dugo će kucati.
Ovaj drevni čuvar uspomena nije samo stablo. On je dom. Svjedok stotina priča ispisanih smijehom, suzama, prvim koracima i posljednjim zagrljajima.
Pod njegovom širokom, vječnom krošnjom nova srca nalaze utočište – baš kao što su to nekad činili naši djedovi i bake, u miru, ljubavi i poštivanju.
Od slučajnih prolaznika do starih prijatelja, nema onog tko je stao pod njegov hlad, a da nije osjetio tihu, svetu tišinu – onu koja iscjeljuje, grli i šapće da nismo sami.
Hrast kod Dretara nije samo prirodna ljepota. On je utjeha i podsjetnik da su korijeni ono što nas drži kad sve drugo nestane. Kad zaboravimo na ono najbitnije – ljubav.
Njegove grane pružaju zaklon ne samo od kiše i sunca, već i od težine života. Zato on nije samo stablo. On je simbol zajedništva, postojanosti i ljubavi koja traje duže od života.
Neka mu ova prijava bude priznanje – iako ono pravno i značajno priznanje već ima, u svakom osmijehu, zagrljaju i svakoj riječi izgovorenoj pod njegovom krošnjom.
Hrast kod Dretara je više od drveta. On je duša koja diše zajedno s nama.
Predlagatelj: Veronika Sambol
Mišljenje komisije: Široko razgranati hrast je prekrasan primjer kako se stablo hrasta može razviti kad raste izvan šumskog sklopa. Stoljetno stablo kao čuvar uspomena iz prošlih vremena još uvijek djeluje vitalno te se nadamo da će krasiti prostor kod Dretara još mnogo godina.
S obzirom na starost, dimenzije i poseban habitus, smatramo da stablo svakako zaslužuje titulu Stabla godine.
PRIJAVA 4
Naziv i lokacija stabla: Tisa (Taxus baccata) ispred kurije Pongratz, Čalinec
Opis / priča:
Tisa u Čalincu, općina Maruševec, zaštićena je još 1963. godine Rješenjem tadašnjeg Zavoda za zaštitu prirode SRH 114/3.
Zahvaljujući svojim impresivnim dimenzijama, osobito opsegu debla od preko 4,20 metara u prsnoj visini, ubraja se među najveće sađene primjerke ove vrste u Hrvatskoj.
Pretpostavlja se da je tisa posađena početkom 19. stoljeća, u perivoju koji je nekada okruživao kuriju Pongratz.
Nažalost, perivoj površine od oko 3 hektara danas je potpuno nestao. Preostalo je tek nekoliko starih stabala – jedini dokaz njegova nekadašnjeg postojanja, a među njima je i ova dvjestogodišnja tisa, pravi prirodni spomenik.
Predlagatelj: Ivan Hering
Mišljenje komisije: Stablo tise u Čalincu podsjetnik je na nekadašnji perivoj oko kurije i dobar primjer dugovječnosti ove vrste. Unazad nekoliko godina stablo se tretira preparatom na osnovi korisne gljive koja ulazi u simbiotski odnos sa stablom te svojom prisutnošću sprječava djelovanje i daljnje širenje uzročnika truleži. S obzirom na iznimnu otpornost i sposobnost obnove tise kao vrste držimo fige da tisa u Čalincu poživi još mnogo godina.
Stablo tise u Čalincu jedan je od najstarijih primjeraka te vrste u Hrvatskoj, te se obzirom na sve navedeno zaslužuje titulu Stabla godine.
PRIJAVA 5
Naziv i lokacija stabla: Malolisna lipa (Tilia cordata Mill), Nova Ves Petrijanečka
Opis / priča:
Zelena dama Nove Vesi
Malolisna lipa u Novoj Vesi Petrijanečkoj posađena je početkom 16. stoljeća pokraj kapele Sv. Katarine. Ova vrsta, poznata još i kao tamna ili sitnolisna lipa, autohtona je hrvatska biljka koja najbolje uspijeva u nizinskim i brdskim krajevima do 500 metara nadmorske visine.
Ni najstariji mještani se ne mogu sjetiti točnog datuma sadnje, ali svi potvrđuju da je lipa oduvijek tu. S ponosom ističu da je starija čak i od legendarne Gupčeve lipe.
Zanimljivo je da unutar debla postoji velika šupljina promjera oko 4 metra, u koju stane nekoliko ljudi.
Prošle godine Parkovi su prepoznali vrijednost ovog stabla te su ga, u suradnji s Općinom Petrijanec i uz pomoć najmlađih mještana, proglasili „Zelenom damom“. Stablo je izmjereno i u struku doseže gotovo 10 metara.
Ove godine želimo da naša lipa zasja i kao Stablo godine!
Predlagatelj: Općina Petrijanec
Mišljenje komisije: Kada prolazite pokraj crkve u Novoj Vesi nemoguće je ne primijetiti ogromno deblo prastare lipe. Ova se vrsta nekad često sadila uz crkve na području Varaždinske županije, a stablo u Novoj Vesi ih sve nadmašuje veličinom debla. Iz ljušture starog stabla izrasla su i nova debla te je izvjesno da će lipa i u budućnosti krasiti prostor ispred crkve. Svakako zaslužuje titulu Stabla godine.
PRIJAVA 6
Naziv i lokacija stabla: Japanski javor (Acer palmatum), školsko dvorište OŠ Beletinec
Opis / priča:
Kada zakoračite u naše prekrasno školsko dvorište, prvo što vam privuče pažnju je naš crveni japanski javor. Lijepi javor kao da vas poziva da mu priđete bliže.
U našem dvorištu raste mnogo biljaka — svaka je posebna i lijepa na svoj način, ali crveni javor je ipak najposebniji. Dok su sve ostale biljke zelene, on ponosno stoji u svom vatreno crvenom odijelu. Njegovi listovi sjaje crvenkasto s pokojim žućkastim detaljem.
Brine se i pazi na malenog borovića koji raste iza njega, pružajući mu hlad. Njegove grančice njišu se na laganom povjetarcu kao da nam mašu i veselo nas pozdravljaju.
Čak i u proljeće, ako ga pažljivo pogledate, možete osjetiti čarobni jesenski zalazak sunca u njegovim bojama.
Predlagatelj: učenici 4.a razreda OŠ Beletinec
Mišljenje komisije: Stabalce japanskog javora kao egzota često se sadi u parkovima i okućnicama zbog atraktivne boje lišća.
PRIJAVA 7
Naziv i lokacija stabla: Lipa, školsko dvorište OŠ Ivana Rangera u Kamenici
Opis / priča:
Lipa u školskom dvorištu Osnovne škole Ivana Rangera u Kamenici za nas nije samo drvo – ona je srce našeg prostora, tihi svjedok svakodnevice i odrastanja mnogih generacija. Posadili smo je u listopadu 2007. godine, u sklopu obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Tog su dana učenici zajedno s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom svojim rukama položili mladicu u zemlju, dajući joj simbolično značenje nade, zajedništva i novog početka.
Danas je lipa narasla u raskošno stablo koje pruža hlad i ugodno mjesto za igru, druženje i odmor. Njezina krošnja šumi na vjetru kao da svakodnevno priča priče o školskim danima, prijateljstvu, znanju i odrastanju. Za učenike i djelatnike škole, ona je više od ukrasa – ona je simbol povezanosti s prirodom, međusobnim odnosima i vremenom koje nas oblikuje.
Predlagatelj: učenici i djelatnici OŠ Ivana Rangera Kamenica
Mišljenje komisije: Mlado stablo lipe odličan je primjer kako se mladi naraštaji od malih nogu poticati na sadnju stabala. Odabrana je dugovječna vrsta koja će zasigurno ispratiti brojne generacije školaraca.
PRIJAVA 8
Naziv i lokacija stabla: svib, dvorište OŠ Metel Ožegović u Radovanu
Opis / priča:
Ja sam grm liepi,
Samo me ne vidi čovek sliepi.
Na rubu šume ja moram biti,
Kre mene se lisica i kuna moreju skriti!
Mesec svibanj zel mi krunu,
Cvatovi bieli kak da imam vunu.
Malo đaka mene zna,
Pa vam velim da se svib zovem ja!
Predlagatelj: Radovanjski prirodoslovci
Mišljenje komisije: Grm posađen u dvorištu osnovne škole primjer je kako i domaće, „obične“ šumske vrste mogu uljepšati i obogatiti izgrađeni prostor.
PRIJAVA 9
Naziv i lokacija stabla: Javor, OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice
Opis / priča:
Stablo javora u dvorištu naše škole već dugi niz godina omiljeno je mjesto okupljanja i učenja na otvorenom za mnoge generacije učenika i učitelja. Svojom prostranom krošnjom pruža ugodnu hladovinu i stvara prirodno okruženje koje potiče kreativnost, koncentraciju i boravak na svježem zraku.
Učionica pod krošnjom javora često se koristi za nastavu iz prirode, biologije, matematike i drugih predmeta, ali i za razne istraživačke projekte. Osim svoje obrazovne uloge, javor je i važan simbol škole – čest motiv na likovnim radovima i fotografijama učenika.
Za mnoge učenike javor nosi i posebnu emocionalnu vrijednost. Tijekom odmora i praznika upravo se pod njim razvijaju prijateljstva, dječje simpatije i prve ljubavi. To stablo nije samo prirodni ukras – ono je dio školskog identiteta i uspomena koje traju cijeli život.
Predlagatelj: Martina Kos-Grabar, učiteljica informatike
Mišljenje komisije: Stablo javora prati odrastanje školaraca koji uz njega odmalena uče o značaju zelenila i brojnim funkcijama koje nam stabla svakodnevno pružaju – od davanja hladovine do izvora inspiracije stoga je posebno važno za korisnike prostora.
PRIJAVA 10
Naziv i lokacija stabla: Crvenolisna bukva, Novi Marof, Zagorska 30 – dvorište Glazbene škole
Opis / priča:
U dvorištu današnje Glazbene škole u Novom Marofu, u hladu jedne crvenolisne bukve, čuva se više od stoljeća povijesti i uspomena. Nakon što su grofovi Erdödy 1922. godine prodali kuću obitelji Iveković, dr. Bogdan Iveković u dvorištu je zasadio tri crvenolisne bukve – po jednu za svakog sina.
Od tada do danas, ova stabla pratila su sve promjene koje je kuća doživjela – od grofovskog vešeraja i gospodske vile koju su posjećivali i Oton Iveković i Miroslav Krleža, preko dječjeg vrtića, pa sve do današnje glazbene škole.
Dvije bukve još uvijek ponosno stoje, svjedočeći vremenu i ljudima. Možda im upravo glazba koja svakodnevno dopire kroz prozore škole daje dodatnu snagu i život. Crvenolisna bukva nije samo ukras dvorišta – ona je tiha pratiteljica novomarofske povijesti, simbol trajanja i povezanosti generacija.
Predlagatelj: Renata Horvatić, Turistička zajednica Grada Novog Marofa
Mišljenje komisije: Atraktivno stablo crvenolisne bukve iza sebe krije zanimljivu priču koja bi nam mogla poslužiti i kao inspiracija. Zamislite samo koliko bi ljepši i ugodniji bili naši gradovi kad bismo, osim javnih površina, i dio okućnica sačuvali od sveprisutnog betona, asfalta i tlakavaca i posadili pokoje stablo dugovječnih vrsta, ako ništa, barem za svaku prinovu u obitelji 😊.
S obzirom na starost, dimenzije, poseban habitus smatramo da stablo svakako zaslužuje titulu Stabla godine.
Glasovanje je završeno!