Jesenske boje usred ljeta
Jeste li ovih dana, šetajući gradom, primijetili stabla koja već u srcu ljeta nose žuto ili suho lišće? Prizor koji nas najčešće zbuni jer smo navikli da lišće opada tek s prvim jesenskim vjetrovima. Rani gubitak lišća ponekad može upućivati na bolest ili štetnike, no kod zdravih stabala to je najčešće – odgovor na sušu.
Prirodni obrambeni mehanizam
Listopadna stabla u jesen prirodno odbacuju lišće kako bi lakše preživjela hladne mjesece. No, zbog klimatskih promjena, ta se prilagodba sve češće pomiče unaprijed – u ljetne dane. Odbacivanjem dijela lišća stablo se zapravo štiti: tako smanjuje gubitak vode i čuva energiju za preživljavanje sve dok ne nastupe povoljniji uvjeti.
Klimatske promjene kao svakodnevica
Nažalost, klimatske promjene više nisu samo tema znanstvenih rasprava – one su dio naše stvarnosti. Visoke temperature i dugotrajne suše sve jače oblikuju život oko nas. Primjerice, ovogodišnji lipanj bio je, prema podacima DHMZ-a, ekstremno topao u gotovo cijeloj Hrvatskoj. U Varaždinu je srednja temperatura bila čak 3,1 °C viša od višegodišnjeg prosjeka, a istodobno su prevladavali izrazito sušni uvjeti. Za usporedbu, prošle godine u lipnju bilo je toplo, ali uz normalnu količinu kiše.
Što je defolijacija?
Defolijacija je naziv za proces u kojem stablo gubi dio ili čak cijelu krošnju. Ponekad je riječ o prirodnoj pojavi, kao u jesen, no kada se dogodi usred ljeta – to je najčešće znak da je stablo pod stresom ili oštećeno.
Kako nastaje defolijacija zbog suše?
Kada u tlu nema dovoljno vode, korijen je ne može usvojiti u količini potrebnoj stablu. U isto vrijeme, zbog visokih temperatura i suhog zraka, iz lišća isparava previše vode. Stablo tada zatvara pući na listovima, čime smanjuje gubitak vlage, ali i vlastitu fotosintezu – svoju tvornicu hrane. Vodeni stres dovodi do toga da stablo odbacuje dio lišća, smanjujući površinu kroz koju gubi vlagu. To mu kratkoročno spašava život, ali ga dugoročno slabi.
Koja stabla su najpogođenija?
Najviše stradaju stabla u gradskim uvjetima – okružena asfaltom i betonom, u tlu koje je zbijeno i često zaslanjeno. Posebno su osjetljive vrste s velikim listovima poput platane, lipe i tulipanovca. Njihove krošnje u varaždinskim kvartovima ovih dana jasno pokazuju posljedice suše.
Jednako ranjiva su stabla s plitkim korijenjem, primjerice breza i joha, budući da njihov korijen ostaje u slojevima tla koji se prvi isušuju. Najteže je ipak mladim sadnicama – jer nemaju razvijen dubok korijen pa brzo reagiraju odbacivanjem lišća.
I što nas čeka dalje?
Kako ljeta postaju sve toplija i suša sve češća, možemo očekivati da će se ovaj mehanizam obrane pojavljivati kod sve većeg broja vrsta i sve ranije u sezoni. Samo se nadamo da će nam ipak ostati dovoljno lišća da i u jesen uživamo u njenim prepoznatljivim bojama.