Gradske javne zelene površine Varaždina obiluju mnoštvom raznolikih drvenastih medonosnih vrsta, različite dobi cvatnje i različitog perioda medenja. Na nekim vrstama pčele medarice koje se roje, sakupljaju više pelud, na nekima druge tvari poput propolisa, nektara, cvjetnog praha te medenu rosu odnosno medljiku koju izlučuju biljne uši na nekim vrstama četinjača.
U Hrvatskoj je, prema stručnim procjenama, prisutno preko 720 različitih vrsta divljih pčela koje su nezamjenjive u i u prirodnim, poljoprivrednim, ali i urbanim okolišima. Divlje pčele, odnosno bumbari kojih se procjenjuje na oko 35 vrsta u Hrvatskoj, te soliterne pčele, također skupljaju pelud i nektar te oprašuju biljke kako drvenaste tako i livadne cvjetnice zastupljene na travnjačkim zajednicama. Nisu probirljive u odabiru vrsta cvijeta kao medarice koje biraju u trenutku najintenzivniji dostupan nektar. Bumbari i soliterne pčele su važni oprašivači u ranijem periodu proljeća jer im ne smetaju vjetrovitija i hladnija razdoblja kao pčelama pa lete već iznad 5 stupnjeva Celzijusa i na temperaturama do 30 stupnjeva te im ne smetaju ni kiša ni smanjena svjetlost.
U urbanom okolišu raznolikost medonosnih vrsta je bitan faktor unapređenju bioraznolikosti na javnim zelenim površinama.
U Varaždinu postoji tradicija sadnje takvih vrsta te veće brojnosti, i to od samog početka formiranja javnih zelenih površina, a koju nastavljamo i sada odabirom dobrih medonosnih vrsta stabala i grmlja. Neke od najmedonosnijih vrsta stabala i grmlja koje su prisutne na javnim zelenim površinama grada, u drvoredima, u parkovima, na trgovima, su razvrstane u četinjače i listače.
Od četinjača zastupljeni su najviše crni bor, američki bor, obična jela, obična smreka i tisa kojih ima u većem broju odraslih primjeraka koje obilno cvatu i medonose.
Od listača neke od dokazano najboljih medonosnih vrsta, a koje su u velikom broju sađene ranije, ali i zadnje desetljeće su javori odnosno njihovi kultivari razvijeni u rasadnicima za prilagodbu stresnijim i manjim urbanim uvjetima rasta. To su javor klen, žestilj gorski javor, i mlječ koji je namedosnosniji od svih vrsta javora i najčešće sađena vrsta javora u gradu Varaždinu. Od drugih listača osobito su važne medonosne vrste lipa kojih ima možda i u najvećem broju na javnim površinama, od starih veteranskih stabala, do najmlađih sađenih redovito svake godine. Nešto manje zastupljenih brojem ima drugih vrsta listača kao što su dobro poznate medonosne vrste poput bagrema, katalpi, paulovnija, drijenova, svibova, glogova, bukvi, hrastova, jarebika, te različite vrste šljiva, trešnji i jabuka, najčešće ukrasnih kultivara uzgojenih i sađenih zbog atraktivnih bujnijih cvjetova i nešto zanimljivijih oblika manjih rastom. Neke vrste kojih ima u gradu ni nisu prepoznate kao osobito vrijedne, a zapravo se spominju kao dobri izvori pčelinje paše kao što su različite vrbe i brijestovi.
Nešto egzotičnije i rjeđe vrste zastupljene u svega nekoliko primjeraka su evodija koja se naziva i pčelinje drvo s razlogom, te nešto manji broj divljih kestena, kelereuteriju, judino drvo i soforu.
Od grmastih manjih listača osobito su važne vrste iz roda Lonicera odnosno kozokrvina, Ligustrum odnosno kaline i Prunus laurocerasus odnosno lovorvišnje, a koje se sve najčešće upotrebljavaju kao žive ograde i skupine srednjeg i nižeg sloja sadnje u krajobraznom uređenju. U toj formi cvatu nešto manje, ali rjeđim orezivanjem ostavlja im se dovoljno prostora za formiranje cvjetova koje pčele vole. Ovdje treba spomenuti i često sađeni, ali i zapostavljen bršljan kojeg vole sve vrste pčela, ali i drugih kukaca kao izvor peludi, nektara i medene rose tijekom cvatnje.
Sve nabrojane vrste u uređenoj zelenoj infrastukturi grada, uz sve ostale cvatuće biljke na travnjačkim površinama, kao i na livadama, poluprirodnim šumsko/livadnim staništima, korovištima i šumama te na poljoprivrednim površinama u zelenom sustavu cjelokupnog urbanog tkiva, svaka na svoj način i u svoje vrijeme sa različitim intenzitetom, doprinose životu svih vrsta pčela, ali i ostalih kukaca i drugih životinja, te održavanju intenzivne bioraznolikosti u gradu kako bi i život stanovnika bio kvalitetniji i po mjeri čovjeka.
Svaka biljka, od malog maslačka uz rub ceste, do grma na središnjem otoku rotora i svakog posađenog stabla na zelenu gradsku površinu, svojim životom doprinose boljoj kvaliteti života u gradu, osobito u smislu kvalitete života pčelica čijim izumiranjem neće biti ni čovječanstva.